Istina je prava novost.

KARMEL BREZOVICA: 750. OBLJETNICA ŠKAPULARA

Središnje euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij nadbiskup Giulio Einaudi.

Hrvatski Leskovac, 23. 7. 2001. (IKA) – Svečana proslava Karmelske Gospe u 750. obljetnici predaje škapulara proslavljena je u Karmelu Brezovici u ponedjeljak 16. srpnja, a proštenje je bilo u nedjelju 22. srpnja. Na blagdan Gospe Karmelske 16. srpnja misna slavlja predvodili su umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić i zagrebački pomoćni biskup dr. Vlado Košić. Trodnevnu pripravu predvodili su Stjepan Bradica, Ivan Vragović i o. Tomislav Kraljević.
U nedjelju 22. srpnja prijepodnevne mise slavili su o. Josip Baričević, Đuro Sabolek i provincijal hrvatskih karmelićana o. Vjenceslav Mihetec. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij nadbiskup Giulio Einaudi. Na početku propovijedi nadbiskup Einaudi prenio je pozdrave Svetoga Oca podsjetivši kako je Papa u prigodi slavlja marijanske godine za čitav Karmel uputio posebno apostolsko pismo u kojem potiče karmelsku obitelj da produbi svoju marijansku duhovnost i da nastoji oblikovati vlastiti život po Marijinu primjeru, koja je cijeli život provela u otvorenom osluškivanju Božje riječi i u poslušnosti njegovoj volji. “Slaveći jubilarnu 750. godišnjicu karmelskog škapulara obnovimo svoju pobožnost, odanost i štovanje prema Majci Božjoj i kroz nošenje njezina škapulara. Gospa je obećala sv. Šimunu Stoku da će oni koji budu nosili njezin škapular i ispunjavali obaveze koje iz toga proizlaze, primiti obilje milosti. Tko obuče škapular biva uveden u zemlju Karmela da se hrani njenim plodovima, te kuša slatku majčinsku prisutnost Marije”, rekao je apostolski nuncij. Prema nadbiskupovim riječima, Sveti Otac u svom apostolskom pismu napominje da smo po znaku škapulara s jedne strane neprestano pod zaštitom Presvete Djevice, ne samo za životnog puta nego i u času prijelaza u vječnost, a s druge strane taj nas znak obvezuje da se naša pobožnost ne ograniči samo na molitve i izraze štovanja u nekim okolnostima, nego naš život mora biti obilježen kršćanskim ponašanjem satkanim od molitve i unutarnjeg života po čestom primanju sakramenata i stvarnom vršenju duhovnih i tjelesnih djela milosrđa. (i07312hr/kj)