Na izložbi koju je postavila i priredila kustosica i muzejska savjetnica MGK Mirela Vujević Duvnjak predstavljen je dio fundusa zbirke od oko 6000 crteža, studija i skica Gabriela Jurkića iz Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno. Izložbu je otvorena u prigodi proslave Dan grada Kaštela, koji se slavi na dan ispisane povelje kneza Trpimira iz 852. godine, darovnice kojom je knez splitskoj nadbiskupiji darovao crkvicu svetog Jurja u Putalju.

„Crteži slikara Gabrijela Jurkića svjedoče o predanoj ljubavi i radu, posvećenju, o neiscrpnoj želji da se uhvati jedan trenutak, trenutak postojanja. Oni su predlošci, osnova za sva njegova umjetnička djela. Prikazuju tijek od početne idejne iskre i umjetnikove igre sve do konačne realizacije djela. Ovako veliki broj skica i zabilješki svjedoči o svakodnevnoj vježbi i nastojanju da se materija usvoji. Crtački opus Gabriela Jurkića temeljna je podloga njegova slikarstva a ujedno je znatno slobodniji i ekspresivniji segment njegova stvaralačkoga opusa…“ kazala je u predgovoru kataloga Željka Markov.

Gabriel Jurkić rodio se 1886. godine u Livnu, gdje je završio pučku i trgovačku školu. U Sarajevu od 1902. do 1905. polazi građevinski odjel Srednje tehničke škole koju napušta, s nakanom da se posveti slikarstvu. Od 1906. godine đak je slikarske škole B. Čikoša Sesije i M. C. Crnčića, a već 1907. s „Napretkovom“ potporom, upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti u Beču upisuje 1908. godine, gdje je primljen u 4. godište slikarskoga odjela. U specijalnoj školi K. Pochwalskoga, od 1909. do 1911. na ALU u Beču, posvetio se „studiju umjetnosti bosanske historije“.  Njegova slika „Bukova šuma“ izložena je na proljetnoj izložbi bečke secesije 1911. Te godine stalno se nastanio u Sarajevu i već u jesen je priredio veliku samostalnu izložbu u Sarajevu i u Zagrebu.  U Salonu Urlich izložio je 1922. godine ciklus  ciklus „Zima“.  Drugi svoj opsežan ciklus, ciklus „Večeri“ na kojem je dugo radio, predstavio je u Ulrichovu salonu  1934. godine.  Poslije  te  izložbe Jurkić se  povlači iz javnosti i živi samozatajno, radeći na svojoj omiljenoj temi „bosanskog pejzaža četiriju godišnjih doba“.

Sa suprugom Štefom 1956. godine, preselio se u Franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje su proveli posljednje godine života. Zbog slabog vida prestao je slikati oko 1966. godine.

Njegova slika „Visoravan u cvatu“ iz 1914. uvrštena je u stalni postav Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine (Umjetnost BiH od kraja XIX. stoljeća do 1941.). Grgo Gamulin u svojoj knjizi Hrvatsko slikarstvo na prijelazu  iz XIX. u XX. stoljeće uvrštava Jurkića među značajnije predstavnike plenerizma i simbolizma u hrvatskome slikarstvu.

Nagrađen je Zlatnom plaketom Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine 1970. godine, kao jedan od petorice doajena bosanskohercegovačkih umjetnika.

Gabriel Jurkić je umro 1974. godine, u Franjevačkom samostanu Gorica u Livnu.