Zagreb (IKA) – Radni dio programa prvoga dana Katehetske zimske škole, koja se u organizaciji NKU HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH-a, od 10. do 12. siječnja održava na Filozofskome fakultetu DI u Zagrebu, započeo je izlaganjem pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije dr. Drage Šimundže “Bog u novijoj hrvatskoj književnosti”. Hrvatska književnost započinje s “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, a sve do kraja 19. stoljeća prihvaćala je biblijski svjetonazor. Predavač je podsjetio da je u novijoj hrvatskoj književnosti također prisutan teistički naglasak, a kroz školske programe može se uočiti panorama Božje prisutnosti u novijoj hrvatskoj književnosti. Osvrnuvši se na književna djela poslije Drugoga svjetskog rata i na ateizam kao društveno povlaštenu ideologiju, dr. Šimundža je istaknuo da i u tome razdoblju književnici u svojim djelima zalaze u religiozna područja, a o Bogu govore na podosta šutljiv način, kroz asocijacije i refleksije. Nakon pada komunističkoga režima u književnim su djelima često zastupljene religiozne teme i sadržaji, ali istodobno nedostaje kvalitetnih i snažnih djela koja bi u društvu vršila kršćansku inkulturaciju. Govoreći o suvremenim autorima koji u svojim djelima o Bogu govore s puno skepticizma, liberalizma ili indiferentizma, dr. Šimundža je istaknuo da u svojim djelima iznose stvarnost našega vremena koje je u odnosu prema Bogu također obilježeno različitim oblicima skepticizma, liberalizma i suzdržanosti. Predavač je na kraju podsjetio da su pisci literarni reflektori koji osvjetljuju konkretnu stvarnost religioznoga kruga u ljudskoj svijesti i praksi.
O hrvatskome jeziku te hrvatskoj književnosti i vjeronauku, praktične pouke i prijedloge sudionicima seminara predstavile su dr. Zrinka Jelaska s Hrvatskih studija i prof. Nada Babić s Katehetskoga instituta pri zagrebačkome Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Iznijele su konkretne načine suodnosa vjeronauka s hrvatskim jezikom kroz interpretaciju i analizu određenih tekstova, kao što su primjerice biblijski. Čitanje Božje riječi izvrstan je način kojim vjeroučenici mogu učiti interpretativno čitanje i prozodiju, a upravo je vjeronaučna nastava idealno vrijeme za takav oblik učenja i usvajanja nastavnih sadržaja.
U tematskoj raspravi između ostaloga je istaknuto da su vjeroučitelji pozvani vrlo dobro upoznati konkretan i osobni i društveni život, te u njega trajno unositi Boga.

U popodnevnim satima predstavljen je način rada u vjeronaučnoj nastavi kroz međupredmetnu korelaciju između vjeronauka i hrvatskoga jezika kroz biblijsku temu “Oluja na moru”. Sudionike seminara pozdravio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, izrazivši radost što je za temu stručnoga usavršavanja vjeroučitelja izabrana tema suodnosa vjeronauka s poviješću i hrvatskim jezikom. Izrazio je uvjerenje da će i vjeroučitelji u vjeronaučnoj nastavi iz povijesti prenositi u današnjicu i budućnost sve lijepo i dobro te ih pozvao da svoje vjeroučenike povedu na temelje Crkve hrvatskih mučenika u Udbini gdje se mogu najbolje upoznati temelji hrvatskoga naroda. Naša će Crkva rasti i učvršćivati se jedino ako taj vid života našega naroda ugradimo u vjeronaučni nastavni proces, istaknuo je biskup Bogović, pozvavši vjeroučitelje da upoznaju svoje učenike i s mučeničkom prošlošću hrvatskoga naroda.
Nakon projekcije o načinima međupredmetne korelacije, koju su predstavile prof. Jasmina Rašković i učiteljica Ksenija Kolobarić, monodramu “Govorite li hrvatski? Zapisi iz hrvatske književnosti” izveo je kazališni glumac i dekan Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu Joško Ševo.
Program prvoga dana KLJŠ završio je euharistijskim slavljem koje je u crkvi Bezgrešnoga Srca Marijina na Jordanovcu zajedno s predstojnikom NKU dr. Ivicom Pažinom, savjetnikom toga ureda dr. Antom Pavlovićem, predstojnicima (nad)iskupijskih katehetskih ureda predvodio predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić. Govoreći o ulozi školskoga vjeronauka i vjeroučitelja u suvremenome društvu, biskup Hranić poručio je da vjeroučitelji trebaju ući u dijalog sa suvremenim strujanjima, trebaju biti sposobni identificirati pitanja i traženja suvremenoga čovjeka te mu pomoći u kritičkome vrednovanju svega što jest i u prepoznavanju trajnoga i neprolaznoga u povijesnoj prolaznosti svega.
Osvrnuvši se na izazove koji se postavljaju pred školskim vjeronaukom, a ujedno pred vjeroučiteljima, podsjetio je na teške početke školskoga vjeronauka i borbu kako bi se Crkvi i kroz školski vjeronauk omogućio susret s čovjekom. Uvođenjem HNOS-a otvara se mogućnost dijaloga sa suvremenim čovjekom. Vjeroučitelji su pozvani, u duhu Drugoga vatikanskog sabora, čitati i prepoznavati znakove vremena. Upravo su u povijesti i književnosti prisutni znakovi Božje prisutnosti u svijetu, istaknuo je, uz ostalo, biskup Hranić, zaključivši da je Crkva pozvana upoznavati duhovna i misaona traženja današnjega čovjeka te ih interpretirati u svjetlu evanđelja.