Istina je prava novost.

Katehetski dan Dubrovačke biskupije

Školski vjeronauk može pružiti znanje o vjeri, ali on nužno treba župnu zajednicu u kojoj se očituje autentični kršćanski život, na koje će moći uputiti učenike

Dubrovnik, (IKA) – Katehetski dan Dubrovačke biskupije održan je u srijedu 13. svibnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Tema susreta bila je “Školski vjeronauk – povlašteni prostor za dijalog i susret s vjerom i nadom Crkve”, a središnje predavanje održao je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.
Mons. Palić najprije je dao analizu situacije u kojoj živimo, s posebnim osvrtom na odgoj za vrednote i krizu vrednota, zaustavio se kratko na značenju pojmova vjere, nasljedovanja i svjedočenja i njihovoj važnosti u kršćanskom životu, te na kraju ponudio moguća polazišta za doprinos školskog vjeronauka odgojno-obrazovnom procesu. Rekao je da kao što treba vrijediti pravilo da ne smije biti pedagogije u službi određene ideologije, istovremeno nema “neutralne” pedagogije, iz čega je zaključio da je nužno stvoriti “odgojni savez” obitelji, župne zajednice i škole, čija bi glavna zadaća bila ponuditi današnjem mladom čovjeku vrijednosnu orijentaciju. Istaknuo je da danas vjera ulazi u kontekst individualizacije pod geslom: sam sebi krojim svoju vjeru, te na taj način vjera nije više cjelokupnost vrijednosti, običaja i propisa za pojedinca, nego pojedinac bira iz ponude vjere i vjera ono što njemu u njegovu životnom kontekstu najbolje odgovara i koristi. Rekao je da se vjeronauk danas nalazi u multikonfesionalnom i multireligioznom kontekstu, i prema tome treba interdisciplinarno sučeljavanje. Ta činjenica različitosti konteksta unutar kojega se ostvaruje i vjeronaučna nastava zahtijeva od teologije i teologa sposobnost dijaloga s teologijama drugih konfesija i religija i sa sekularnim religijskim znanostima i njezinim znanstvenim metodama, istaknuo je predavač te uputio i na neke pojave u odnosu školskog vjeronauka i župne zajednice: “Svjedoci smo da danas često čujemo pritužbe da su uvođenjem vjeronauka u škole naše župne zajednice izgubile djecu i mlade, da su se udaljili, pa i otuđili od Crkve. Mogli bismo se složiti da u ovoj tvrdnji ima istine, međutim, treba također jasno reći da školski vjeronauk nije udaljio vjeroučenike od Crkve, nego se naprotiv susreo i s onim mladim kršćanima koji su se od nje udaljili odnosno kojima nedostaje živ odnos prema kršćanskoj vjeri i konkretnoj župnoj zajednici. Postoje mnogi razlozi zašto su nam današnji učenici distancirani: od obiteljskog i društvenog okruženja u kojem odrastaju, pa do udaljavanja od vjere i Crkve u pubertetu i adolescenciji, kad napuštaju svoju djetinju vjeru i religioznost”. Istaknuto je također da školski vjeronauk i župna zajednica moraju graditi međusobni odnos: “Školski vjeronauk može pružiti znanje o vjeri, ali on nužno treba župnu zajednicu u kojoj se očituje autentični kršćanski život, na koje će moći uputiti učenike. Nadalje, školski vjeronauk može doći u dodir s distanciranim učenicima, ali on treba župnu zajednicu u kojoj djeca i mladi ravnopravno suoblikuju život”.
Govoreći o vjeroučiteljima, rekao je da se oni često nalaze u vrlo zahtjevnoj i nezahvalnoj situaciji, jer prema njima svi imaju očekivanja: službena Crkva, konkretna župna zajednica, roditelji, škola, društvo i njihovi učenici. Istaknuo je i da je vjeroučitelj čovjek koji je duboko ukorijenjen u vjeru. Rekao je i da osobni čin vjere ne donosi nikakav plod ako ostaje samo na deklarativnoj razini, te da i svećenici i vjeroučitelji ponekad budu naizgled savršeni “vršitelji” svoga “posla”, a da ipak nisu svoje noge stavili u sandale Isusova evanđelja, a tek iz osobnog susreta s osobom Isusa Krista, s Njegovom Riječju, sa sakramentima Crkve rađa se potreba nasljedovanja toga i takvog načina života, koji izvire iz riječi i čina Isusa iz Nazareta.
Mons. Palić zaključio je izlaganje rekavši da školski vjeronauk kroz svoj vlastiti pristup odgoju znači mladom čovjeku ponuditi pratnju na putu, te poslovicom: “Dug je put po pravilima, kratak i djelotvoran po primjerima”, poručio da su vjeroučitelji pozvani pružiti takve primjere.
Vjeroučitelji i svećenici izmolili su i Srednji čas, a sve su pozdravili pročelnik Katehetskog ureda mr. don Josip Mazarekić te dubrovački biskup Mate Uzinić. Biskup Uzinić je uz školski vjeronauk istaknuo važnost i župne kateheze, za koju premda najveću odgovornost imaju župnici i župni vikari, ipak u tom prostoru ima mjesta i za vjeroučitelje, primijetivši da taj prostor povremeno ostaje neiskorišten. Istaknuo je važnost dijaloga, te je potaknuo na ostvarenje zajedništva, kako u školi, tako i na župi, jer bez njega svećenici i vjeroučitelji ne mogu ostvariti svoje poslanje.
Mr. Mazarekić predstavio je Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju, čiji je pročelnik, a voditeljica Županijskog stručnog vijeća Marina Serdarević upoznala je vjeroučitelje sa cjelovitom kurikularnom reformom. Vjeroučiteljica Simona Gavrić dala je izvještaj s vjeronaučne olimpijade, kako one na biskupijskoj, tako i one na nacionalnoj razini gdje su sudjelovale i dvije ekipe iz Dubrovačke biskupije.
Skup je održan u organizaciji Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje.