1. Prošle nedjelje navečer završio sam apostolsko putovanje u Sloveniju, koje je započelo u petak 17. svibnja. Riječ je o veoma očekivanom pohodu, kao i prije dvije godine za Hrvatsku, prvom u povijesti Slovenije. Ponajprije zahvaljujem Božjoj providnosti, koja mi je dopustila u vazmeno doba ostvariti taj pohod, na poziv biskupa i vlasti Republike Slovenije. Svoje osjećaje zahvalnosti upravljam svakome od njih, kao što srdačno “zahvaljujem u Gospodinu” svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli da se moje apostolsko hodočašće ostvari na najbolji način. Korak za korakom, bio sam svjedokom velikoga organizatorskog napora koji su podnijeli Crkva i građanska zajednica za pripravu i ostvarenje papinskog pohoda. Zahvaljujem poredsjedniku Republike, predstavnicima vlade, državnim i mjesnim vlastima; zahvaljujem svima onima koji su, može se reći u velikom broju, zanosno sudjelovali u različitim prigodama moga boravka u Sloveniji.
Iz više razloga, dakle, radost zbog tog pohoda bila je velika. Pri mojem dolasku zvuk zvona neprekidno je po cijeloj zemlji isticao jedinstveno značenje toga događaja za povijest cijele nacije: nacije koja je na križanju između mučeničkog balkanskog područja i ostalog dijela Europe, koju sam želio ohrabriti u hodu potpune slobode i mira.

2. Povijest kršćanstva slovenskoga naroda broji već 1250 godina. Njezin sadašnji državni oblik potječe od prije pet godina. Nakon razdoblja osnivanja vlastite države, Karantanije, Slovenci su sačinjavali dio drugih država, a osobito austrougarske habsburške monarhije. Nakon prvog svjetskog rata stvorena je država južnih Slavena. Slovenci su ušli u nju, među ostalima, zajedno s Hrvatima, Srbima, Crnogorcima, Makedoncima, te Bosnom i Hercegovinom. I oni su proživjeli patnje drugog svjetskog rata i, nakon sukoba, našli se s drugim narodima u jugoslavenskoj federaciji podjarmljeni vlasti komunističkog sistema. Tek se devedesetih godina ta federativna veza raspala, ali po cijenu bratoubilačkog rata koji je prouzrokovao ne malo žrtava, premda je na sreću u Sloveniji trajao mnogo kraće nego drugdje.

3. To su najnoviji politički događaji, premda je povijest slovenskog naroda, koji se pojavio na područjima koja su prije pripadala rimskome carstvu, mnogo duža. Zahvaljujući kršćanstvu Slovenija je oblikovala svoj tipični uljudbeni identitet, kao što je to uostalom bilo i kod mnogih drugih naroda Europe i svijeta. Slovenska se Crkva još uvijek sjeća imena onih koji su joj donijeli vjeru iz obližnjih središta Salzburga, Akvileje i Panonije: to su sveti biskupi Vigilije, Modesto i Paulin te sveti Ćiril i Metod. Može se s pravom reći da je razvoj slovenske uljudbe bio usko povezan s kršćanstvom, počevši upravo od jezika u pisanim dokumentima desetog stoljeća, koji sadržavaju katehetske i homiletske tekstove. Kršćanstvo je u Sloveniju došlo iz Rima i u slovenskoj kulturi zapadnjačka sastojnica preteže nad onom istočnjačkom. To ističu snažne postojeće veze, od početka procesa oblikovanja crkvenoga i uljudbenog života, sa spomenutim središtima Akvileje i Salzburga. U tijeku svog pohoda mogao sam to posebno istaknuti, osobito u susretu sa svijetom kulture i znanosti, u Mariboru. I drevna slovenska kultura, kako na znanstvenom području, tako i na području narodne baštine, ima očito zapadnjački značaj. To se pokazalo i u liturgijskim slavljima; osim toga to je naročito istaknuto u nezaboravnom susretu s mladima u Postojni. Baštinici te uljudbe, mladi, pozvani su predati je naraštajima trećega tisućljeća.

4. S gledišta crkvenoga ustrojstva, slovensko područje obuhvaća jednu metropolu, onu ljubljansku i dvije sufraganske biskupije: mariborsku i koparsku. Episkopat zasad broji sedam biskupa, ljubljanskog metropolita i nadbiskupa Alojzija Šuštara, kojeg još jednom srdačno pozdravljam zajedno s drugim biskupima, svećenicima i svim suradnicima. Slovenski svećenici, redovnici i redovnice, sjemeništarci još žive u sjećanju i pod duhovnim utjecajem velikog mariborskog biskupa Antuna Martina Slomšeka koji je, u 19. stoljeću, duboko označio ne samo crkveni život i evangeliziranje, nego i cijelu slovensku uljudbu. Za toga velikog apostola već je pri kraju proces za proglašenje blaženim i nedavno su potvrđene herojske kreposti. Htio sam pokazati njegov primjer, zajedno s primjerom drugih pastira i herojskih svjedoka vjere, kao što je sluga Božji Lojze Grozde, cijeloj slovenskoj kršćanskoj zajednici zauzetoj u hitnom pothvatu nove evangelizacije.
Vjera slovenskog naroda, teško iskušavana u tijeku ovoga stoljeća, ostala je čvrsta i za to zahvalimo Bogu. Sada se opaža nužnost obnovljenog misionarskog poleta, za koji je potrebna duhovna potpora, pozorna budnost i proročko raspoznavanje “znakova vremena”, osobito sa strane onih koji su pozvani posvetiti cijeli svoj život Evanđelju. U tom pogledu, u tijeku svečane Večernje u petak 17. svibnja u Ljubljani, htio sam ohrabriti prezbitere da sve dublje osjete radost i odgovornost svoga poslanja zajedništva i služenja; redovnike da bez kolebanja prihvate zahtjeve života “preobraženog” prema evanđeoskom uzoru; sve vjernike da velikodušno žive zadaću nove evangelizacije, pouzdavajući se u Mariju, “Pomoćnicu kršćana”.

5. Predraga braćo i sestre, pohod Sloveniji zbio se u vazmeno doba. Započeo je u petak nakon Uzašašća a završio se u nedjelju navečer. U te se dane Crkva sjeća apostola okupljenih u dvorani Posljednje večere u molitvi s Marijom, nakon Kristova Uzašašća, dok očekivahu dolazak Tješitelja, Duha istine. Tako cijela Crkva svake godine živi veliku devetnicu Duhu Svetome u pripravi za dan Duhova. Zahvaljujem Bogu što sam ove godine imao radost provesti barem neke dane te devetnice u cenakulu (dvorani Posljednje večere) Crkve koja je u Sloveniji.
Dok su mi još pred očima divne i ganutljive slike te lijepe zemlje i njezina naroda, ponovno želim povjeriti njezine nade i očekivanja Presvetoj Mariji kako bi, po djelovanju Duha Svetoga, velikodušno kročila prema trećem tisućljeću, postajući sve više zemlja vjere, svetosti i mira.
Htio bih dodati još posljednju riječ zahvale slovenskoj braći i sestrama koji su se sjetili mog rođendana. Zahvaljujem im za očitovanje dobrohotnosti i nadasve za molitvu.