Katekumeni - konkretni znak snage Vazmenog slavlja

Draga braćo i sestre!

1. “Ovo je dakle noć kad je svjetlo ognjenoga stupa raspršilo tamu grijeha. Ova noć – kako naviješta Vazmeni hvalospjev – i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, vraća milosti i pridružuje svetima”.
Liturgija brojnim nazivljem opisuje ovu noć: “blažena noć”, “sveta noć”, “milosna noć”.
Ovu noć s pravom možemo nazivati “svetom” jer je u njoj zablistala Božja svetost, u vazmenom otajstvu Kristove smrti i uskrsnuća. Nije se dogodilo bilo kakvo čudo ili nekakav vrlo znakovit sveti čin. Dogodio se vrhunac Božje objave, potpuno i konačno darivanje njegove osloboditeljske i spasiteljske ljubavi.

2. Večerašnji smo obred, ne slučajno, započeli vrlo sugestivnom Službom svjetla, blagoslovom uskrsne svijeće uz Vazmeni hvalospjev. Svjetlo je sam Krist Gospodin, Uskrsli Krist! On je svjetlošću svoga uskrsnuća raspršio tminu grijeha i smrti kao i sve tmine koje prekrivaju svijet i život ljudi.
Prisjetimo se načas strahota koje još uvijek tamom prekrivaju svijet: krvavih ratova u različitim dijelovima svijeta, progonstava koja u nekim državama još uvijek doživljavaju svjedoci kršćanske vjere, terorizma koji nastavlja sijati strah i nesigurnost, a žrtvom mu postaju nedužni ljudi pa čak i djeca.
Stječe se dojam da su se djela tame toliko nadvila nad zemlju te nam se čini da je ona nepovratno obavila ljudske živote i odnose u društvu.
Ali mi ne vjerujemo da zlo ima posljednju riječ. Zadnja pobjeda pripada dobru. Posljednju riječ nema Neprijatelj – Đavao, već Spasitelj i pravi Prijatelj čovječanstva, Krist Gospodin. On je svoj život darovao i slavno je uskrsnuo kako bi ljudi svih vremena i zemljopisnih prostora u liku Boga mogli otkriti blistavi odraz praštanja, pomirenja i mira.
Kad bi čovječanstvo svoj pogled usmjerilo na Isusov lik – na kojem su još uvijek vidljivi neizbrisivi tragovi muke i smrti – kad bi u tom liku prepoznalo sjaj svetosti Božje, drukčija bi bila sudbina ljudi. Život ljudi ispunio bi se nadom. A s nadom bi suvremeni čovjek osjetio ljepotu i snagu istinske radosti.
Kad bi čovječanstvo s vjerom izgovaralo riječi Očenaša – “sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje” (Mt 6,9) – nebo i zemlja bi nam se već sada, ovog trenutka, učinili bližima.

3. Razumije se zašto je ovo “sveta” noć. U ovoj noći nije zablistala samo Božja svetost već je on u noći Kristova uskrsnuća u potpunosti razotkrio svoju božansku volju da posveti čovjeka.
Konkretni znak snage Vazmenog slavlja, koje upravo proživljavamo, jesu katekumeni – njih oko 200, koji će po mom biskupskom mandatu biti kršteni u ovoj Vazmenoj noći u različitim župama naše Nadbiskupije.
Ova naša braća i sestre ozbiljno su se pripremala primiti sakramente kršćanske inicijacije: Krštenje, Krizmu i Euharistiju. Oni su se pripremali: slušajući Riječ Božju, ispitujući u njezinom svjetlu svoj život, usvajajući postupno crkveni nauk, učeći se osobnoj i zajedničkoj molitvi, vježbajući se kršćanskom životu.
Oni će u ovoj “svetoj vazmenoj noći” doživjeti istinsku, temeljitu promjenu. Oni u ovoj otajstvenoj noći stvarno primaju dar Božje svetosti: postat će sveti, kao što je Bog svet da bi se osposobili za sveto življenje. U mnogim drevnim tekstovima Crkve stoji da krštenika možemo nazvati svecem jer u punini postaje dionikom Kristova vazmenog dara otkupljenja i spasenja.
U tom je smislu blagopokojni papa Ivan Pavao II. napisao: “Pitati katekumena: Želiš li primiti krst?, istodobno znači: Želiš li postati svet?; znači na put postaviti radikalnost Govora na gori: Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48). (Apostolsko pismo Ususret novom tisućljeću, br. 31).
Zato, slaviti u Vazmenoj noći sakramente kršćanske inicijacije, znači prepoznati i potvrditi da se božanska svetost može proširiti i izliti na sve ljude koji se žele prepustiti Božjem zagrljaju.
Ovo vrijedi za katekumene, ali jednako i za sve nas ovdje nazočne. I mi smo pozvani u ovoj noći, sudjelujući u liturgiji vazmenog bdjenja prisjetiti se svoga Krštenja, iako smo ga mnogi primili kad smo bili još mala djeca, ali to ne znači da smo primili manje sjeme za život u svetosti. Prisjetimo se Krizme, kojom je u punini potvrđen dar Duha Krista Uskrsloga, kao mogućnost da možemo živjeti u skladu s njegovim darovima i kršćanskim krepostima. Ponovno smo pozvani pristupiti Euharistijskoj gozbi, gozbi zajedništva sa živim i pravim Bogom, tom predukusu vječne gozbe u nebu, gdje nas čeka mjesto svetih među svetima.

4. Draga braćo i sestre, jesmo li svjesni da smo po krštenju i potvrdi pozvani na svetost u svakodnevnom životu; jesmo li spremni bez kompromisa snažno i radosno svjedočiti dar vjere onima kojima je teško vjerovati i nadati se; jesmo li spremni svakodnevno riječju i djelima obogaćivati život svoje župne zajednice i život čitave Crkve?
Stoga noćas molimo i radosno govorimo Gospodinu:
Zahvaljujemo ti što si nas krštenjem preporodio iz vode i Duha (usp. Iv 3,5). Snagom vode iz krsnog zdenca oprani smo od svakoga grijeha, istočnog i osobnoga, a dar tvoga Duha počelo je novoga života. Svoj život, o Bože, ulio si u naše srce i tako smo mi, neznatna ljudska bića, postali pravom djecom Božjom, na sliku Isusa Krista, tvoga ljubljenog Sina. Uistinu, blažen je dan našega krštenja! Toga smo dana zadobili neprocjenjivo dostojanstvo djece Božje, radost da Boga možemo nazivati Ocem, odgovornost da slijedimo Isusa i poput njega živimo poslušni volji Božjoj i spremni na djelotvornu ljubav prema svoj braći.
Zahvaljujemo ti, Gospodine, što si sakramentom potvrde izlio na nas istoga Duha Svetoga koji je sišao na apostole na dan Pedesetnice. Poput snažnog vjetra i plamenog ognja tvoj je Duh zahvatio naše biće, utisnuvši u njega dublji i savršeniji lik Krista, učinivši nas odraslima, zrelima, savršenim kršćanima, aktivnim i odgovornim sudionicima života i poslanja Crkve. Potvrdom nam je povjeren sasvim određeni zadatak, da budemo svjedoci Krista i njegova Evanđelja. Želimo biti uvjerljivi i hrabri svjedoci, ponizni i ponosni navjestitelji “radosne vijesti” svjedočeći da je samo u Kristu spasenje. U Kristovu spasenju pronalazimo pravi, istinit i siguran odgovor na pitanja našega života te puninu radosti za kojom žeđa svako ljudsko srce. Podari nam, o Gospodine, i u ovoj Vazmenoj noći svojega Duha da se nikada ne umorimo u svakodnevnom životu svjedočiti tvoju ljubav koja svakoga poziva na spasenje.
Zahvaljujemo ti, Gospodine Isuse, za ljudskim razumom nedokučiv, ali svom snagom srca tvoga priželjkivani – dar tvoga Tijela i tvoje Krvi, kao živi spomen tvoje muke, smrti i uskrsnuća kojima si otkupio svijet. Tvoje izmučeno i iskrvavljeno tijelo raspeto na drvu križa, iz ljubavi prema nama, naše je jelo i naše piće za život vječni. Ispovijedamo: da svaka opasnost i napast, svaka poteškoća i strah, svaki grijeh i zlo prisutni u našem srcu i u našem svijetu mogu biti pobijeđeni snagom Euharistije. Tvoje izmučeno i iskrvavljeno tijelo milost je ali istodobno i zapovijed za nas, uzor i počelo života darivanja, života posvećenog ljubavi i služenju braći i sestrama, počevši od najosamljenijih, najpotrebnijih, najsiromašnijih, odbačenih.
Evo, predragi vjernici, to je kršćanski Vazam kojeg se u ovoj noći sjećamo, što ga slavimo i živimo. To je Vazam Kristove smrti i uskrsnuća. Vazam koji je prisutan i djelotvoran u sakramentima Crkve. Vazam koji prožima i obnavlja naš vjernički život, život Gospodinovih sljedbenika, apostola i svjedoka.
Stoga ponizno i s pouzdanjem molimo: Gospodine, Bože svemogući i milosrdni, učini nas dostojnima svoga Vazma i svojih milosnih darova!
Svima želim sretan Uskrs!