Saratov, 18. 2. 2000. (IKA) – “Možete zamisliti kako se posljedice toga tragičnog rata osjećaju također na životu katolika, već uvelike ograničenom nakon rata od prije četiri godine”, tim riječima Johannes Mehlitz, suradnik u udruzi “Pomoć Crkvi u nevolji”, u svojoj kratkoj reportaži iz Saratova na Volgi opisuje prilike u kojima žive katolici u Čečeniji gdje je glavni grad Grozni, uključujući jedinu katoličku crkvu, praktički sravnjen sa zemljom. Tuga se primjećuje i u riječima o. Michaela Screenea, generalnog vikara apostolske uprave za Južnoeuropsku Rusiju, koji svjedoči kako su se preživjele katoličke obitelji zaputile prema Rusiji ili izbjegle u ostale obližnje Republike. Prije Staljinove diktature u Groznom i okolici živjelo je oko 4.000 katolika različitih nacionalnosti, na prvome mjestu Nijemaca i Poljaka, koji su bili marginalizirani ne toliko zbog vjere koliko zbog očite kulturalne različitosti.
Za pomoć čečenskim izbjeglicama već u tijeku prvog sukoba udruga “Pomoć Crkvi u nevolji” stavila je na raspolaganje oko 100.000 njemačkih maraka a sada još 35.000 za pomoć i kupnju kamiona kojim će se dopremati humanitarna pomoć u izbjegličke logore.