Katolici i budisti pozvani su na suosjećanje i opraštanje

U povodu blagdana “Vesakh”, najvažnije svetkovine budizma Theravada, kardinal Francis Arinze, predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog uputio je budistima ovu poruku. Svetkovinu Vesakh, obljetnicu Budina života i nauka, obdržavaju budisti u Šri Lanki, Tajlandu, Kamdodži, Laosu, i Myanmaru. Blagdan se slavi na dan uštapa, 6. mjeseca po mjesečevu kalendaru. Izvornik na engleskom jeziku objavljen je u “L#!osservatore romano” od 27. ožujka ove godine.

1. Kao predsjedniku Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog drago mi je uputiti vam najsrdačnije čestitke u povodu Vesakh, svetkovine koja spominje velike događaje iz života Gautama Siddarhtae Buddhae.
2. Taj blagdan Vesakh pruža kršćanima priliku pohađati svoje susjede i prijatelje budiste da bi porazgovarali, te je to pomoć u jačanju prijateljskih veza koje već postoje i stvaranju novih. Ova godišnja poruka postaje poput mosta između budista i kršćana koji se trajno izgrađuje i učvršćuje. Zahvaljujem Bogu i, koliko je do mene, molim da bi se odnosi između kršćana i budista i dalje utvrđivali.
3. Za tri godine svi će narodi svijeta slaviti dolazak novoga tisućljeća. Za kršćane Veliki jubilej godine 2000. bit će spomen rođenja Isusa Krista. Za nas je, kako reče papa Ivan Pavao II., “vrijeme očekivanja, vrijeme promišljanja koje nas poziva vrednovati hod čovječanstva pred licem Boga, gospodara povijesti”. Odazivajući se tom pozivu Njegove Svetosti, htio bih budiste i kršćane pozvati da zajedno poduzmu istinsko hodočašće mira. Polazeći od stanja u kojemu se nalazimo, tražit ćemo mir na putevima oproštenja nadahnjujući se na izvornoj baštini naših religijskih predaja.
4. Dhammapada nas često podsjeća na Budine riječi nadahnute mudrošću nenasilja, suosjećanja i ljubavi. On reče: “Među onima mrze, sretni su koji bez mržnje žive; usred mrzitelja mi ćemo ostati slobodni od svake mržnje” (Dh. 197). Također: “Tko u mržnji stječe i tko u njoj gubi, uvijek je u nevolji; Miroljubivi čovjek ostaje smiren i kad dobiva i kad gubi” (Dh. 201).
5. Usred prilika ovoga našeg svijeta koje su označene osvetom, nasiljem, mržnjom i ratnim razaranjem, dužnost nam je ohrabriti ljude da traže prihvaćaju oproštenje, jer je ono po svojoj naravi osloboditeljsko. “Oproštenje, u najistinitijem i najuzvišenijem obliku, slobodni je čin ljubavi. No, upravo zbog toga što je čin ljubavi, ono ima svoje unutrašnje zahtjeve među kojima je na prvom mjestu poštovanje prema istini… Gdje se sije sjeme laži i bezakonja, cvjeta sumnjičenje i podjela… Druga bitna pretpostavka i pomirenja je pravednost… Nema suprotnosti između oproštenja i pravednosti. Zapravo, oproštenje ne dokida obvezu nadoknade, koju pravednost traži, nego ono nastoji osobe i skupine zajedno povezati u društvo, dapače povezati države u sklad nacija” (Papa Ivan Pavao II, Poruka za Svjetski dan mira, 1. siječnja 1997.). Ne bismo li se mi koji pripadamo budističkim i kršćanskim zajednicama, morali češće sastajati da bismo upozoravali svoje vjernike kako je važni prinos što ga trebaju dati svjetskom miru, postajući i sami ljudi suosjećanja i oproštenja?
6. Predstavljajući vam uime katolika cijeloga svijeta srdačne želje mira i radosti, izražavam vam i svoje prijateljstvo.

Kardinal Francis Arinze, predsjednik