KATOLICI SUMNJIČAVI PREMA POBOŽNOSTI PUTINA

Moskva, 19. 1. 2000. (IKA/CNS) – Ruski predsjednik Vladimir Putin javno se zalaže za slobodu vjeroispovijesti u Rusiji, te se križa u javnosti, no katolici su prema njegovim izjavama i gestama sumnjičavi. “Prerano je govoriti o tome radi li se o modi ili je to znak njegove pobožnosti”, rekao je u razgovoru za američku katoličku novinsku agenciju CNS biskup Joseph Werth, apostolski upravitelj Sibira. Biskup, čija je biskupija 10 puta površinom veća od Francuske, izrazio je nadu kako Putin, ako bude izabran za ruskog predsjednika, neće promijeniti stav ruske vlasti prema katolicima. Unatoč različitim problemima, ruske su vlasti nakon pada Sovjetskog Saveza dopustile oživljavanje Katoličke crkve u toj zemlji. Godine 1991. u Sovjetskom Savezu bile su samo dvije katoličke župe, dok ih je danas na istome području oko 200. Biskup Werth je posvjedočio kako se pitanje vjerske slobode svelo na odluke mjesnih političara i moćnika koji nastoje biti što samostalniji od Moskve. “Ponekad je za nas to dobro, a ponekad loše. Prije tri godine, nekoliko je regija proglasilo svoje vlastite zakone o vjerama”, rekao je biskup, dodajući kako se to pokazalo vrlo lošim za tamošnje vjerske zajednice. Putin (47), koji je karijeru ostvario kao dužnosnik KGB-a, nakon što je Jeljcin dao ostavku, izjavio je kako će država “poštovati slobodu govora, slobodu savjesti, slobodu tiska, slobodu privatnoga vlasništva”. Za razliku od svoga prethodnika Borisa Jeljcina koji je prema patrijarhu Ruske pravoslavne crkve imao “službeni i politički stav”, te ga posjetio samo u službenim prilikama, Putin je od svoga imenovanja premijerom u više navrata boravio u rezidenciji poglavara ruskog pravoslavlja patrijarha Aleksija. Ta njegova bliskost s ruskim patrijarhom može za ostale, manjinske vjeroispovijesti u Rusiji imati dvojako značenje, rekao je biskup Werth. Ruske vjerske vođe optužuju ostale kršćanske Crkve za prozelitizam, to jest vrbovanje pravoslavnih vjernika, te traže od vlasti da reguliraju manjinske Crkve i sljedbe. Upravo na poticaj Ruske pravoslavne crkve donijet je g. 1997. ruski zakon o religijama koji je spriječio rast i širenje različitih kršćanskih Crkava i ostalih vjerskih zajednica, podsjeća biskup. Isusovac o. Stanislav Opiela, koji radi u generalnom tajništvu Ruske katoličke biskupske konferencije, čeka rješenje ruskoga Ustavnog suda, jer je prema zakonu o religijama isusovačkom redu zabranjena registracija u Rusiji. To znači da svi isusovci u Rusiji rade poluilegalno kao “sezonski radnici” za koje treba vaditi posebne dozvole. Prema njegovu mišljenju, Putinova popularnost ne mjeri se i neće se mjeriti prema njegovu stavu prema vjerskim zajednicama, nego prema ratu s Čečenijom. Sličnog je mišljenja i o. Stephen Rogers, škotski svećenik i župnik u misiji Presvetog Srca koja je najbliža čečenskoj granici. O. Rogers ističe kako njegovi župljani imaju “veliko povjerenje u Putina”. U tu je župu, koja je oko 100 kilometara udaljena od čečenske granice, smješteno oko 42.000 izbjeglica iz Čečenije. O. Rogers upozorava kako je stanje u župi i u gradu Vladikavkazu vrlo napeto i na rubu sukoba, jer sve muči pitanje: “Hoće li se i kada rat preliti preko čečenske granice i zahvatiti ostatak Rusije?”.
3