Družba sestara Presvetog Srca Isusova proslavila trostruku troznamenkastu obljetnicu

Okupivši se na svetkovinu Uzašašća u samostanu „Moj mir“ u Svetom Vidu kod Dobrinja, sestre ove Družbe, predvođene vrhovnom predstojnicom s. Dobroslavom Mlakić, objedinile su sjećanja na tri datuma i događaja u uskoj vezi s Družbom i njezinom utemeljiteljicom Majkom Marijom Krucifiksom Kozulić. Prije 120 godina, na blagdan Gospe Pompejske (8. svibnja) „Madre Fiumana“ Marija Krucifiksa Kozulić položila je redovničke zavjete. A u veljači ove godine zaokruženo je stoljeće od preminuća krčkog svećenika Antona Malešića, koji je Družbi oporučno ostavio svoju kuću, upravo onu u kojoj je danas jedan od samostana ove Družbe. Nakanivši provesti posljednje godine života u doslovnom miru, Anton Malešić dao je na osami sela Sveti Vid sagraditi kuću, kojoj je dao ime simboličnog značenja, „Moj mir“. Ostavština vlč. Malešića došla je u prave ruke u pravo vrijeme, budući je tada dio sestara ove Družbe proživljavao turbulentne trenutke, uslijed podjednako turbulentnih društvenopolitičkih zbivanja. Odmah nakon smrti vlč. Malešića, 1924. godine, sestre dolaze u Sveti Vid, što je i treći dio ovog „obljetničkog trolista“.

Uvod u slavlje bile su pozdravne riječi vrhovne predstojnice Družbe s. Dobroslave Mlakić, koja je u prigodne riječi ukomponirala i sažeti prikaz povijesti ove jedine autohtone riječke redovničke zajednice.

„Kada je naša Majka Utemeljiteljica položila zavjete, ona nije samo sebe posvetila Bogu, nego je osnutkom Družbe okupila sve nas da služimo Bogu i bližnjemu na mnogostruk način – u siromašnima, djeci, mladima i bolesnima – kako su to i činile naše sestre ovdje, na prostoru Krčke biskupije. Crkva je uvijek u zavjetovanju evanđeoskih savjeta gledala povlašteni put svetosti. U temeljima redovničkog života stoji posvećenje, a zavjeti su temeljni okvir toga posvećenja. To su zapravo tri načina osobne obveze na život, kakav je Krist živio u potpunom predanju Očevoj volji. A svaka karizma obvezuje da se sinovski traži Očeva volja“,  istaknula je s. Dobroslava Mlakić, inače autorica opsežne monografije o Družbi, te postulatorica kauze za proglašenje blaženom Marije Krucifikse Kozulić.

Biskup Petanjak se u homiliji fokusirao na svetkovinu Uzašašća, istaknuvši kako je prije svog uzašašća na nebo Isus inzistirao na vjeri, kao jedinom načinu na koji se može spasiti život. „Kao provjera je li netko uistinu vjernik ili nije, nema ni jednog pitanja iz katekizma, ni odgovora tako da zaokružiš jedan od ponuđenih odgovora, nego se radi o konkretnim i nemogućim znacima“, rekao je biskup Petanjak, istaknuvši i da vjerovati znači prihvatiti Isusa i s njim uskladiti sve svoje riječi i djela na način na koji je i on djelovao i govorio.

Biskupu Petanjku su se u euharistijskom slavlju pridružili vlč. Dinko Justinić, župnik Župe Dobrinj, vlč. Zvonimir Badurina Dudić kao povjerenik za redovnice pri Krčkoj biskupiji te osobni tajnik vlč. Josip Karabaić.

Imperativ koji je na prijelazu dva burna stoljeća sebi i onima oko sebe postavio svećenik Anton Malešić i danas je nit vodilja i primarna bit samostana u Svetom Vidu Dobrinjskom. Mir u svojim posljednjim godinama gotovo pola stoljeća, konkretno od 1976., donedavno su tu pronalazile štićenice iz svih krajeva Hrvatske, kojima su cjelodnevnu skrb pružale sestre Družbe PSI. Misija vlč. Malešića time dobiva svoj nastavak a njegova oporučna želja zadržala je kontinuitet unatoč povremenim neprilikama pa i prijetnjama o zatvaranju samostana. Veliku je ulogu u egzistenciji ovog samostana odigrala s. Paulina Keser, koja je u burnim vremenima tadašnjim vlastima otvoreno poručila: „Iz ovog mira ja živa ne odlazim nikuda i nikada“. Tako je i bilo. „Časna Paula“ mir ovog samostana, na lokalitetu kolokvijalnog naziva Zviranj, napustila je tek jednom, otputovavši u vječni mir.