Uz župnika vlč. Marka Šarića koncelebrirali su svi svećenici Bakarskog dekanata, te biskupov tajnik đakon Marko Mikić.

Biskup Petanjak u propovijedi osvrnuo se na mučenički život sv. Jurja koji ima rašireno štovanje i u Katoličkoj i u Pravoslavnoj crkvi, kojem su posvećene mnoge zemlje, pokrajine, bratovštine i redovi. „Kada je netko slavan, onda je sve moguće, kada se nekoga voli onda svaka priča prolazi. To je bitno jer je to ušlo u životopis sv. Jurja. On je rođen od oca Perzijanca, a Perzija je današnji Irak i od majke Kapadočanke, a Kapadocija je današnja Turska. To je vrijeme 3. st. i u to vrijeme još uopće ne postoji islam niti muslimani. U Kapadociji živjela su tri velika crkvena oca: sv. Bazilije Veliki i njegov brat sv. Grgur iz Nise i njihov prijatelj sv. Grgur Nazijanski. Zaslužni su za tumačenje Presvetog Trojstva. U ovom vremenu od Uskrsa do Duhova svaki dan na sv. misi čitamo Djela apostolska gdje je sv. Pavao na području te Male Azije evangelizirao zajedno s drugim apostolima i svojim suradnicima. I tu je nekada kršćanstvo cvjetalo, a danas ga gotovo nema, sve je to danas islamski svijet.

Predaja kaže da je sv. Juraj bio vojni časnik kod perzijskog cara Dacijana a druga kod rimskog cara Dioklecijana. Kako je to moguće? Moguće je jer kada je netko slavan svi ga svojataju i svi ga hoće, a kada nije neće ga ni njegovi rođeni. Za sv. Jeronima svi se otimaju. Kažu da je rođen u Stridonu a nitko ne zna gdje je Stridon. Svojataju ga i Međimurci i Hercegovci i Talijani. Danas ljude ne zanimaju sveci a nekada su gradovi ratovali kako bi preoteli relikvije nekoga sveca jer to je značilo imati nebesku zaštitu i sigurnost u vremenima ratova, pogibelji, kuge i kolere. U nevolji i muci ljudi su tražili nebeske zaštitnike za koje su vjerovali da će ih razumjeti da će im pomoći. U tu konkretnu egzistencijalnu i ljudsku potrebu  uklapa se sv. Juraj, vojni časnik i mučenik, kao nebeski zaštitnik kojeg se može poželjeti“, rekao je biskup Petanjak.

U nastavku je istaknuo kako se u životu sv. Jurja dogodio sretan ljudski i duhovni spoj jer je rođen u plemićkoj obitelji od oca poganina i majke kršćanke, dobio je plemeniti profinjeni ljudski odgoj kojeg je prožeo evanđeoski Kristov Duh. Odgojen je u obitelji s finim manirima, to se nekada zvali bečka škola i onda još je postao i vojni časnik znači da ima odgovornost za određeni broj ljudi jer časnik se mora časno ponašati i kao pobjednik i kao gubitnik. Kada se to  sve sagleda onda je sv. Juraj savršeni svetac, savršeni kršćanin.

„To je na savršeni način opisao sv. Pavao u poslanici Efežanima kada je pisao svojim vjernicima, te im je ocrtao kako bi trebao izgledati jedan kršćanin. Kao da je gledao u vašeg sv. Jurja na glavnom oltaru: obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom… opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere… uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. A vama koji živite u ovoj župi bilo bi ne samo dobro, nego spasonosno da kada dođete na sv. misu pogledate na glavnom oltaru ovog svog nebeskog zaštitnika sv. Jurja i da napravite ispit savjesti na temelju onoga što je rekao sveti Pavao. Pitanja bi mogla biti: jesam li na sebe obukao opremu Božju, jesam li opasan istinom, jesam li obukao oklop pravednosti za evanđelje mira, uzeo sa sobom štit vjere, kacigu spasenja i mač Duha? Jeste li čuli te riječi: istina, pravda i mir? Da li živim u istini, jesam li pravedan, jesam li u miru sa sobom, Bogom i ljudima, imam li vjere i Duha Božjega kako bih postigao spasenje? Samo pogledajte u sv. Jurja i možete ići na ispovijed, napraviti ispit savjesti. A kako se to postiže? Božja oprema jednog kršćanima je život po sakramentima, a mač Duha je Riječ Božja. Sakramenti i Riječ Božja to je svaka sv. misa“, rekao je biskup te se osvrnuo i na današnja teška vremena u kojima živimo.

„Pred nama su veliki izazovi. Živimo u zaista teškim vremenima i to vremenima u kojima ratove vode neizgrađeni ljudi, ljudi koji nemaju Duha Božjega koji su daleko od one bečke škole. Nažalost danas su i mediji i političari i državnici izgubili lijepo ponašanje. To je ispod razine onoga kako se znalo reći da psuješ kao kočijaš i kao što je rekao sv. Pavao došlo je vrijeme kada se moramo boriti s mračnim silama ovoga svijeta. A Papa je nedavno rekao da Bog ne uslišava molitve onih koji imaju krvave ruke jer ne može se imati krvave ruke i onda prizivati Božju pomoć. Zli ljudi oko sebe proizvode zlo i nije moguće izbjeći tome zlu jer će zlo zahvatiti i one koji su pošteni i pravedni a onda će, kao i sv. Juraj, platiti svojom glavom. Zlo nije prirodno čovjeku jer smo stvoreni na sliku Božju, a Bog je u sebi dobar i u Bogu nema tame, u Bogu nema mržnje, u Bogu nema zla. Ali dokle god nas savjest progoni znači da smo ljudi, da smo svjesni svojih čina i tada dolazi milost vjere: ako imamo Duha Božjega u sebi priznat ćemo svoj grijeh i pokajati se i dobiti priliku za novi početak.

Puno puta nevini i nedužni moraju platiti najvišu cijenu, cijenu života, kako bi svojom dobrotom i svetošću pobijedili zlo. Tu se obistinjuju Isusove riječi: tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, spasit će ga. Da bi se u životu nešto postiglo mora se i izgubiti. Svijeća svijetli i grije ako se gubi, troši, zrno može donijeti ploda ako umre u zemlji. Sol daje okus jelu ako u jelu nestane. Tko gubi? Onaj tko se troši, koji se daje, tko se ugrađuje u drugoga da drugi ide naprijed, živi, da mu bude dobro. Roditelji – majka i otac se moraju izgubiti ako hoće svoju djecu podići, i mora se izgubiti i prijatelj i svaki onaj koji želi činiti dobro i pošteno živjeti u ovom svijetu, mora se izgubiti. Tko je spreman izgubiti sebe, odreći se sebe, stavite sebe u drugi plan, dati život za drugoga? Samo onaj koji ljubi. Život je najviše što imamo na ovom svijetu. Zato sv. Augustin kaže: tko ljubi, mora izgubiti, jer tko namjerava izvući plod iz svog života, neka ga sije, tj. neka ga da. Zatim sv. Augustin daje i primjer poljoprivrednika: on voli svoje sjeme, ali zna da bi donijelo plod, mora ga izgubiti, mora ga posijati, baciti u zemlju, pokriti i čekati zimu. Tada dolazi ljeto, a poljoprivrednik se raduje. Ime Juraj na grčkom znači poljoprivrednik. I nama je danas potreban taj oklop i štit vjere sv. Jurja, njegovo izgrađeno časničko držanje i odvažnost i spremnost da za Isusa Krista i svoja uvjerenja izgubimo i posijemo svoj život. Možemo ostati i bez glave ali ćemo onima koji dolaze poslije nas, ostaviti čist obraz i neokaljano ime”, rekao je na kraju propovijedi biskup Petanjak.

Misno slavlje uzveličao je župni zbor pod vodstvom orguljaša Saše Hajdinića a misnom slavlju prisustvovali su gradonačelnik Grada Bakra Tomislav Klarić i predsjednica Mjesnog odbora Hreljin Marta Živko sa suradnicima.

Prijepodnevno misno slavlje župne svetkovine predvodio je župnik Heljina i dekan Bakarskog dekanata vlč. Marko Šarić. Na misi su sudjelovali učenici i profesori Osnovne škole Hreljin.