Vatikan, (IKA) – U Tiskovnome uredu Svete Stolice predstavljene su 27. travnja glavne točke sljedeće Biskupske sinode, prve koju je sazvao Benedikt XVI., a koja će se u listopadu 2008. održati u Vatikanu na temu “Riječ Božja u životu i poslanju Crkve”. Na upit novinara, glavni tajnik Sinode nadbiskup Nikola Eterović iscrpno je govorio o reformi biskupske sinode. Četrdeset godina nakon saborske konstitucije o Objavi i načinima njezina prenošenja, Crkva još uvijek ističe “pojave nepoznavanja” o nauku same Objave, “znakovitu udaljenost brojnih kršćana od Svetoga pisma, stalnu opasnost od neispravne uporabe” Svetoga pisma. To su samo neki od razloga koji su ponukali biskupe čitavoga svijeta da od Pape zatraže sinodu koja će raspravljati “o Riječi Božjoj u životu i u poslanju Crkve”, istaknuo je na konferenciji za novinare nadbiskup Eterović, predstavljajući smjernice u pripremanju XII. opće skupštine Sinode, koja će se u Vatikanu održati od 5. do 26. listopada 2008. Papi Benediktu XVI., kao iskusnom teologu, veoma je stalo do ponovnoga otkrivanja Riječi Božje, a u brojnim je okolnostima isticao potrebu “promicanja vjerodostojnoga i snažnoga pastorala Riječi Božje”, ne samo za teološku, nego i za liturgijsku i katehetsku obnovu. Ta je potreba usmjerena na povećanje svjesnosti kršćanskoga puka i na bolje poticanje odnosa: ekumenskih, međuvjerskih i sa svijetom znanosti. Osvrnuvši se nadalje na raširenost Svetoga pisma, nadbiskup Eterović je rekao: Mi, kršćani – govorim i u ime druge braće po vjeri – nismo još zadovoljni, jer prema podacima Općega biblijskog saveza iz 2004., Sveto pismo u cijelosti je ili djelomično prevedeno na 2355 jezika, a u svijetu ima 6700 jezika, od kojih 3000 glavnih. Dakle, Sveto pismo ni djelomično nije prevedeno na sve jezike svijeta, zaključio je nadbiskup Eterović.
Potom je istaknuo kako je obveza Crkve tumačiti Riječ Božju, uz potporu humanih znanosti, ali izbjegavajući “opasnosti od proizvoljnoga i suzujućeg tumačenja” Svetoga pisma, s mogućim fundamentalističkim ili ideološkim zastranjenjima.
Na to se također osvrnuo dotajnik Sinode mons. Fortunato Frezza, govoreći o vidiku teološkoga produbljivanja Svetoga pisma. Unutarnje jedinstvo Svetoga pisma i metode proučavanja, poput povijesno-kritičkoga tumačenja ili kanonske egzegeze, prikladna su sredstva za razumnost istraživanja s jedne strane, ali i izričito pozorni na slovo i duh pisane Objave. Sveto pismo, knjiga nad knjigama, ne može u svome ljudskome ruhu biti izloženo površnome voluntarizmu, što bi vrijeđalo i razum i vjeru, niti može biti lišeno svoje nutarnje solidnosti, istaknuo je mons Frezza.
Govoreći o reformi Biskupske sinode, prema onome što je objavljeno u 10. svesku službenoga glasila Svete Stolice “Acta Apostolicae Sedis” od 6. listopada 2006., nadbiskup Eterović otkrio je kako glavno tajništvo Sinode priprema dvojezično izdanje, na latinskome i talijanskome, koje donosi neke novine koje je Papa želio, neke su od njih već iskušane na sinodi o Euharistiji 2005., poput trajanja Sinode ili mogućnosti slobodnoga nastupa sinodnih otaca na svršetku dnevnih zasjedanja. Ali, izmjene na stranu, ne može se govoriti o pravoj reformi što se tiče mogućnosti da Sinoda nadvisi svoju savjetodavnu ulogu, u službi Svetoga Oca, da ona postane presudna uloga. Posadašnjenje pravnoga ustroja biskupske Sinode potrebno je nakon četrdeset godina od njezina ustanovljenja, a glavni je razlog bio da se sinodna pravila usklade s novim Zakonikom Kanonskoga prava i Pravima Katoličkih Crkvi na Istoku, imajući u vidiku četrdesetogodišnju sinodnu praksu. Nema nekih posebnosti budući da dokument “Apostolica Sollicitudo” sl. Božjega Pavla VI. govori u istim terminima kad kaže da po svojoj naravi biskupska Sinoda ima zadaću davati informacije i savjete. Moći će uživati i presudnu vlast ako joj je udijeli Rimski prvosvećenik kojemu pripada, u tom slučaju, potvrditi odluke Sinode, zaključio je nadbiskup Eterović.