Bonn, 19. 3. 1998. (IKA/KAP) – Novi ruski zakon o vjerama ugrožava opstojnost Katoličke Crkve u Sibiru, smatra apostolski upravitelj tog dijela Rusije biskup Josif Werth. U tijeku svog posjeta Njemačkoj biskup Werth je izvijestio: “Prvih mjeseci po prihvaćanju tog zakona s nama katolicima, kao i s ostalim vjeroispovijestima, dobro se postupalo. Na taj se način željelo uvjeriti javnost, druge države i Vatikan da je novi zakon dobar”. No, ubrzo nakon popuštanja napetosti osjetila su se prva veća zapostavljanja i diskriminacije. Jedan od primjera je otkaz koji je dobila jedna docentica državnog Sveučilišta za pedagogiju u Omsku, gdje je dugo godina radila bez problema. Ravnateljica ju je optužila za neprimjeren rad, no pravi razlog otkaza razvidan je iz izjave guvernera Omskog okruga koji je rekao da je ona, kao katolkinja, upotrijebila svoj utjecaj kako bi vršila “katoličku propagandu i agitaciju.”
Veliku opasnost za svoju Crkvu biskup Werth vidi i u izdavanju viza za inozemne dušobrižnike i redovnike. Prema najnovijoj praksi, oni mogu dobiti samo dozvolu boravka i to do tri mjeseca. Prije samog isteka vize moraju napustiti Rusiju i u svojim zemljama zatražiti novu. Na to je bio prisiljen, rekao je biskup Werth, čak i jedan brazilski svećenik, pa je zaključio: “Ako se ovako nastavi i dalje, ili ako bude još gore, bit će ugrožena opstojnost Katoličke Crkve u Sibiru.” Naime, čak 64 od 70 njegovih svećenika u Sibiru su stranci, a tamošnja bi biskupija tek za 20 godina mogla imati dovoljno domaćih svećenika. Zbog toga su za Crkvu u Sibiru veze s Crkvom po svijetu “životno pitanje”. Isto tako, tamošnja je Crkva ovisna o materijalnoj pomoći iz inozemstva, pa se biskup Werth boji da će propasti zbog ekonomskih razloga, jer su sadašnje vlasti Crkvi vratile tek 4 oduzete crkve, ali su istodobno povisile najam za sve što Crkva posjeduje, posebno porez na zemlju.
Unatoč tome, Katolička Crkva doživljava “duhovni preporod”, a na tom velikom području trenutno živi između milijun i dva milijuna kršćana “katoličkog podrijetla”, kako kaže biskup, od čega je krštenih oko 100.000, a onih koji su “praktikanti” nešto je manje.
Biskup Werth pribojava se i sve veće “samovolje vlasti”, jer se trenutno Crkvama koje svoje sjedište imaju i inozemstvu ne priznaje niti pravo da budu pravna osoba, da imaju vjeronauk ili da djeluju izvan svojih “kulturalnih krugova”. Osim toga, “inozemne vjerske zajednice” moraju se upisati u posebni “registar”, kako bi bile priznate od Ministarstva pravosuđa. Na taj ih se način drži pod stalnim nadzorom, a traži se i cijeli niz dokumenata kako bi se neka vjerska zajednica uopće mogla upisati u taj “registar”. Moguće je, isto tako, da se molba za upis odbije ako ciljevi te vjerske zajednice nisu u skladu s ruskim ustavom, ili ako imaju “dvoznačni sadržaj”. Vlastima je dopušteno potraživanje i nekih drugih dokumenata, kao i “dugoročno” ispitivanje i pregledavanje podnesenih papira. Na taj način, kako tvrde kritičari tog zakona, vlasti pokušavaju “disciplinirati” ili “protjerati” “inozemne vjerske zajednice”. Ako se neka vjerska zajednica uspije upisati, postupak kreće iznova – za tri godine. Zbog svega toga, stručnjaci smatraju da je novi ruski zakon o vjerama i o slobodi vjeroispovijesti, premda je iznova napisan, gotovo istovjetan starom sovjetskom zakonu.