Crikvenica, (IKA) – U organizaciji Saveza hrvatskih katoličkih škola i pod pokroviteljstvom Odbora HBK-a za katoličke škole i visoka učilišta u hotelu “Omorika” u Crikvenici je od 11. do 13. ožujka održan stručni skup za djelatnike katoličkih škola RH pod nazivom “Katolička škola kao otvorena zajednica”. Skup je započeo himnom u izvedbi tamburaškog orkestra klasične gimnazije fra Marijana Lanasovića iz Slavonskog Broda. U ime Saveza katoličkih škola sve nazočne pozdravio je i poželio dobrodošlicu predsjednik Saveza Vilim Grbac, te je poželio da sudionici taj susret iskoriste za međusobno upoznavanje, razmjenu iskustava i stjecanje novog znanja kako bi od skupa imali koristi svi, “a posebno oni koji su nam povjereni”. U ime riječkog nadbiskupa i predsjednika Odbora HBK za katoličke škole i visoka učilišta Ivana Devčića, nazočne je pozdravio mons. Milan Šimunović. Prof. Vinko Filipović, ravnatelj Zavoda za školstvo RH, u uvodnim je riječima napomenuo kako su znanje i obrazovanje jedina šansa napretka RH u globalizacijskim tendencijama, u čemu svoju zadaću i ulogu imaju i katoličke škole.
U ime Renovabisa, koji je svojom materijalnom pomoći omogućio održavanje toga stručnog skupa, sudionicima se obratio Herbert Schrdler, kazavši kako naziv skupa “Katolička škola kao otvorena zajednica” ukazuje na važnu činjenicu da se katolička škola ne zatvara u geto nego se postavlja pred izazove društva.
Prvo predavanje održao je dr. Marijan Jurčević na temu “Škola kao zajednica”. Istaknuo je kako je zajedništvo nešto kroz što čovjek postaje čovjekom te da osobe ne žive puninu izvan zajednice. Ta zajednica nije samo zbroj, već se odnosi na komunikaciju i treba pomoći osobi kako bi se oplemenila. Zajednica stvara osjećaj pripadnosti, sličnosti i usklađivanja s ostalima, ali teži i očuvanju različitosti. Svako društvo nije zajednica, ali je svaka zajednica društvo. Zajednica je intimnija i manje interesna od društva, cilja na osobe, teži uzajamnosti, pojasnio je dr. Jurčević. Zajednica, a predavač je napomenuo da se to posebno treba odnositi na katoličke škole, treba imati načelo vrijednosti i opredjeljenja te biti adaptivna i usmjerena na suradnju. Cilj katoličke škole je informacija i formacija, teorija i životna praksa, zajedništvo i međusobna komunikacija, ustvrdio je dr. Jurčević, koji je na kraju predavanja upozorio kako svatko u zajednici treba sudjelovati u autoritetu i odgovornosti, te da će ga mladi, usmjereni na zajedništvo, u budućnosti pretočiti u političko i djelovanje i gospodarstvo.
Na kraju prvog radnog dana održan je okrugli stol na temu “Katolička škola – odgoj – društvo” na kojem su sudjelovali mons. Milan Šimunović, prof. Vinko Filipović, prof. Željka Frković te profesori katoličkih škola.

Drugog dana stručnog skupa 12. ožujka dr. Ružica Razum u izlaganju “Otvorenost katoličke škole široj zajednici” istaknula je kako se odgoj i katolička škola nalaze pred novim izazovima koji dolaze iz obiteljskog, crkvenog, društveno-političkog i kulturnog konteksta. Sve je manji utjecaj ustanova (škole, crkve) na mlade, za razliku od mass medija, stoga dr. Razum smatra kako kršćansku misao i vrednote treba usađivati u sve suvremene procese te da evangelizacija treba dolaziti iznutra, spontano, a u tome procesu ulogu upravo ima katolička škola. Predavačica je zatim pojasnila kako su među temeljnim zadacima katoličke škole: odgoj koji ide preko individualizma, promicanje osobe, promicanje etike odgovornosti, odgoj za solidarnost, odgoj za prava i dužnosti, promicanje nacionalne kulture, razvijanje kritičkog stava, potreba unošenja svijesti transcendencije. Na kraju izlaganja dr. Razum ustvrdila je kako će “naša pomoć mladima u njihovu razvoju u zrele, odgovorne i moralne osobe biti najbolja ako im budemo pozitivni primjeri”, dakle da učitelj, odgojitelj ili roditelj koji želi svojeg učenika tj. dijete odgojiti u cjelovite osobnosti, i sam mora biti takav. Teško da mladi mogu prepoznati i prihvatiti važnim i vrijednim nešto što se takvim ne pokazuje u konkretnome životu odrasle osobe, upozorila je dr. Razum.
Dr. Josip Grbac u uvodu izlaganja “Škola – odgoj za društvo” istaknuo je kako bi svaki nastavnik, ali i program odgoja općenito, trebao imati pred očima i viziju budućnosti našega društva, barem za nekoliko narednih godina, tj. upitati se: “Kamo ide hrvatsko društvo i što će nam biti potrebno, kakvi će nam građani biti potrebni, kakav tip kršćanina moramo odgajati?” U tom smislu odgoj za društvo danas pred katoličku školu postavlja i neke specifične zadatke koji možda nisu toliko prisutni u općim smjernicama viših instanci, napomenuo je dr. Grbac, kazavši kako katoličke škole nemaju namjeru stvarati katoličke fundamentaliste ili fanatike, već ljude koji će se na političkom, gospodarskom ili nekom drugom području, u skladu s važnošću i hitnošću, znati postaviti prema nekoj vrijednosti i njenom ostvarivanju u praksi. Predavač se osvrnuo i na religioznost kao podlogu za etičnost, a govorio je i o odgoju integralne ljudske osobe, o odgoju za nacionalni identitet, za solidarnost, dobrovoljni rad, suživot u Europi, zajedničko dobro itd. Na kraju izlaganja dr. Grbac je istaknuo kako pedagogija katoličke škole nastoji odgojiti katolički laikat koji će biti sposoban kršćanskim duhom prožimati ovozemne vrijednosti i unositi u moderni svijet duh Evanđelja, te kako nije čudo što se, upravo u vrijeme najveće sekularizacije, povećavao njihov broj. “Crkva je od vremena sv. Augustina osjećala potrebu za vlastitim školama. To pokazuju protekla stoljeća, a papa Ivan Pavao II. uvjeren je da je to temeljni zadatak i moderne katoličke škole”, zaključio je dr. Grbac.
Dr. Marko Mušanović govorio je o obitelji i katoličkoj školi kao prosocijalnim zajednicama. Postavio je pitanje što znači biti profesor, istaknuvši kako su epistemološka uvjerenja profesora vrlo bitna u reformi školstva: odgajaju li djecu ili svoj posao doživljavaju kao predavački. Ovisno o uvjerenju profesora organizirat će se proces odgoja i obrazovanja. “Treba voditi računa o tome kakve poruke šaljemo djeci. Profesor mora biti sustvaratelj bogate odgojno obrazovne sredine, afirmirati pristup cjeloživotnom učenju”, napomenuo je dr. Mušanović, ustvrdivši kako kvalitetan profesor godišnji program stvara tako da koristi svoja dobra iskustva, te ih obogaćuje učeničkim iskustvima.
Na plenarnoj sjednici posljednjeg dana stručnog skupa 13. ožujka podnesena su izvješća rada po skupinama u kojima su sudjelovali djelatnici podijeljeni po predmetima koje predaju. Jedan od zajedničkih stavova svih skupina jest potreba za međusobnim susretima djelatnika kao što je taj, i plodonosna razmjena iskustava – specifičnost rada u katoličkim školama koja se mora ogledati u kvaliteti i rezultatima. Sudionici su također istaknuli važnost stvaranja duhovnog ozračja u nastavi svakog predmeta koji se predaje u katoličkoj školi te povezivanja tih škola kroz sportske, kulturne i zabavne susrete učenika. Zauzeli su se i za izradu Internet portala putem kojeg bi se izmjenjivale korisne informacije i komunikacije te za povezivanje škola interdisciplinarnom terenskom nastavom (npr. zajednički izleti na antičke lokalitete, misa na latinskom jeziku). Predložene su i druge inicijative poput stručnog usavršavanja profesora katoličkih škola iz pojedinih skupina predmeta, organizacije tribina radi rasvjetljavanja teološke dimenzije nastavnih sadržaja (bioetika, spolnost, eutanazija i dr.) te prezentacije uspješno ostvarenih programa iz različitih područja. Svi su se sudionici složili da se najbolji rezultati mogu ostvariti cjelovitim zalaganjem svakog profesora i djelatnika u katoličkoj školi na svom radnom mjestu i time odgojiti i stvarati čovjeka, a ne samo stručnjaka.
IV. Susret djelatnika katoličkih škola u RH zaključen je misom u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, u zajedništvu sa župljanima Crikvenice i župnikom Antom Aračićem.