Udruga „Veronikin rubac“ proslavila spomendan sv. Majke Terezije
Misa na spomendan sv. Majke Terezije u Osijeku / Foto: Nevenka Špoljarić
Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ u Osijeku je u franjevačkoj crkvi Svetog Križa u Tvrđi euharistijom je 5. rujna proslavila spomendan svoje nebeske zaštitnice sv. Majke Terezije iz Kolkate.
Ujedno je to bila proslava 110. godišnjice rođenja „svetice naših dana“, utemeljiteljice Misionarki ljubavi, koje ove godine navršavaju 70. godina djelovanja u svijetu. Večernju misu, kojoj je prethodila molitvena pobožnost, predslavio je fra Svetislav Krnjak, vikar i ekonom Franjevačkog samostana Svetog Križa.
Suslavio je novi gvardijan i duhovnik Udruge fra Zoltán Dukai. Slavlju se pridružio fra Miroslav Petrac, časni brat u službi kuće otkad je 4. rujna 2020. na spomendan bl. Miroslava Bulešića stigao u Osijek iz zagrebačkog, u potresu oštećenoga, Franjevačkog samostana na Kaptolu gdje je 30 godina služio i bio ekonom samostana.
Uvodeći u slavlje s misnom nakanom za članove Franjevačkog svjetovnog red i proslavu svetičina spomendana, Krnjak je podsjetio kako „ime Majke Terezije budi u nama slike koje smo često gledali na televizijskim ekranima – slike slabašne žene u bijelom sariju plavih obruba, često s djetetom na rukama; dok pruža hranu gladnim ljudima; slike iz tzv. Trećeg svijeta“.
„Jednom je Terezija kazala da se sve više uvjerava kako je najveća nevolja koju čovjek može doživjeti u tome da se čovjek osjeća napuštenim. Zato nije osnivala zajednice samo u zemljama u razvoju, već i u bogatim industrijskim zemljama… Riječi Majke Terezije su veoma jednostavne i ulaze izravno u ljudsko srce. Iz njih govore bogato životno iskustvo i zdrav ljudski razum, ali prije svega duboka vjera ‚evanđeoske ljubavi‘. Ta Radosna vijest otkriva koliko Bog silno ljubi čovjeka, koja ne prestaje ni onda kad je u nevolji. Ali, ta ljubav ne očekuje odgovor“, istaknuo je propovjednik.
Govoreći o životopisu Agneze Gonxha Bojaxhiu, rođene 26. kolovoza 1910. u Skopju u albansko-katoličkoj obitelji, rekao je kako je Majka Terezija „vjerojatno, najpoznatija i najcjenjenija žena u novije vrijeme. Utemeljiteljica je Misionarki ljubavi, redovnica koje se na poseban način posvećuju u ime Isusa za najsiromašnije. Bila je redovnica neslomive vjere, veliki dar Crkvi i svijetu, a po Misionarkama ljubavi Crkvom struji čisti zrak Duha Svetoga. Njihov je život poruka cijelomu svijetu čak i vladarima svijeta. U Kolkati na današnji se dan 1997. tijelo ispaćene Terezije preselilo u vječnost.“
„Sjećamo se njenih dobročinstava kojima je obilježila 20. stoljeće. Voljela je hrvatski jezik i hrvatski narod, kojemu je zahvalna, kako je govorila, jer je već u mladalaštvu upoznala ‚put k Isusu‘ na koji ju je usmjerio duhovni vođa u Skopju isusovac Franjo Jambreković, a kasnije je radila u Indiji s isusovcem Antom Gabrićem. Majka Terezija je svojim kršćanskim životom zadivila cijeli svijet, i kršćane i nekršćane, a to čini i danas s neba.“
„Mnogi pišu da je Majka Terezija bila ‚drugi Franjo Asiški‘, pokazujući čovječanstvu da se i danas može, u ovom čudnom svijetu, živjeti sveto čineći dobro ljudima oko sebe i tako nasljedovati Isusa Krista raspetoga i uskrsla. Ona nas poziva da ju slijedimo, svaki u svom zvanju, kako bismo poput nje postajali sve sličniji Kristu i činili ovaj svijet ljepšim, ugodnijim za stanovanje.“
Fra Svetislav je promišljao o svetičinu stavu o svetosti koja za nju nije bila „privilegija izabranih, nego obveza svakoga kršćanina, moja i tvoja“. „Gospodin nas potiče da u promatranju života Majke Terezije postajemo Tereziji sličniji, a svetica svima nama poručuje: ‚Ako volimo Isusa, voljet ćemo i ljude; ako volimo ljude, na putu smo prema Bogu; svijet ćemo spasiti i učiniti čovječnijim, ako gledamo Boga u našim bližnjima i brinemo za njih.‘ Također, rekla je: ‚Evo, svakodnevne svetosti: Živjeti u ljubavi i miru s Bogom i našim bližnjima, priskačući u pomoć svima koji trebaju naše ruke, naše riječi i osmijeh, naše srce.‘ To je kriterij djelovanja njezina propovijedanja, ne riječima, već primjerom punine ljubavi kojim je gorjelo njezino srce za Isusa“, zaključio je.
Na misi su angažirano čitanjem sudjelovali volonteri Veronikinog rupca, uz spomenute, Ankica Sušac, Mateo Peroli i Biserka Kos, dok je časni brat fra Drago Rašković, samostanski sakristan, slavljenički uresio crkveni prostor.
Tijekom slavlja članovi Veronikinog rupca prisjetili su se kanonizacije Majke Terezije na Trgu sv. Petra, 4. rujna 2016., kojoj su pribivali među stotinama tisuća vjernika i 500-tinjak hodočasnika iz Hrvatske, kada je papa Franjo novu sveticu, neumornu radnicu milosrđa, postavio volonterima za „uzor svetosti“.
Prigodan poklon vjernicima uslijedio je nakon pričesti, kada je Marija Šešo, predsjednica „Veronikinog rupca“, pročitala „Molitvu Majke Tereze“, a fra Miroslav Petrac, kantautor, otpjevao u čast „svetice siromaha“ pjesmu „S krunicom srasla“ (tekst Ankica Svirač, glazba M. Petrac, aranžman Toni Eterović), objavljenu 2017. na nosaču zvuka „Hvala Stvoritelju“. Liturgijsko pjevanje crkvenoga zbora, uz ravnanje Silvija Vrčeka, orguljski je pratila Ivka Kaurinović, članica „Veronikinog rupca“.
