Osijek, (IKA) – Udruga katoličkih intelektualaca sa gostima iz Zagreba proslavila je 28. kolovoza u Osijeku spomendan svoga zaštitnika sv. Augustina večernjom misom u kapelici Sv. Roka koju je predslavio izv. prof. dr. Ivica Raguž, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Budući da UKI ove godine obilježava desetu godinu rada od Osnivačke skupštine održane 8. studenoga 2006. godine u župi sv. Mihaela, ark., u Tvrđi, proslava spomendana bila je prigoda za susret članstva sa suutemeljiteljem Udruge, prvim predsjednikom i prvim duhovnikom UKI-ja dr. Ragužem koji je uvodno rekao kako nakon dužega vremena zajedno slave misu u obnovljenoj kapelici Sv. Roka u blizini nadbiskupskog Vikarijata gdje je UKI smješten. Propovijedajući tematski u prigodi spomendana sv. Augustina (354. – 430.) Raguž je podsjetio kako je sv. Augustin u svojemu životu savršeno pokazao što znači biti katolik, danas je vjernicima aktualni uzor krajnje poniznosti i služenja, međutim, napomenuo je Raguž, danas ne ćemo govoriti o istaknutoj katoličkoj misli sv. Augustina – često citiranoj jer afirmativno potiče na preispitivanje o tome kako i u kojoj mjeri živim vlastitu vjeru, već o trima razdobljima njegova duhovno-teološkoga života koji otkrivaju duhovno-intelektualni razvoj u kojemu i mi sebe možemo prepoznati.
Pojasnivši kako je sv. Augustin s jedne strane mistik, dok s druge motrimo važnost otkrivanja Sina, bitno je sagledati spoj duhovnosti i sakrament euharistije, rekao je propovjednik te približio prvo razdoblje u svečevu traženju istine koje se zbilo 386. godine kada je Augustin pripadao sekti manihejaca, družio se sa filozofima i sv. Ambrozijem, dok je drugo razdoblje, nazvano platoničkim, opisao kao otkrivanje nutrine više nego duhovnosti – sreća se sastoji u vjeri nutrine u odnosu prema Bogu. Naposljetku u trećem razdoblju Augustinova života događaju se velike promjene 391./392. godine, nakon svećeničkoga/biskupskoga ređenja i u radu sa ljudima pa otkriva „prvu” istinu – duhovni se život ne sastoji u njegovanju nutrine nego u križu. „Augustin prepoznaje da je čovjek grješan, otkriva Krista, sakramente, otkriva važnost poniznosti i poslušnosti te kako Krist nije samo učitelj nego i Spasitelj! Istinski je kršćanin poslušan i otvara se Crkvi. Augustin govori o deformiranom Kristu i u tom smislu zaključuje kako se do istinske duhovnosti dolazi služenjem, deformiranjem u Krista. Postoji sjajan Augustinov tekst koji kazuje kako se istinski treba živjeti kršćanska vjera, a to podrazumijeva deformiranost, vjeru u formi roba (Fil 2, 7). Naime, postoji opasnost da se vjera shvaća kao ljepota bez ružnoće, svjetlo bez tame, ugoda bez križa, jednom riječju, kao uživanje bez spremnosti na deformiranost – deformiranost služenja… Mnogi vjeru shvaćaju isključivo kao liturgiju. U liturgiji se mogu na miru povući iz ovoga svijeta, mogu slaviti Boga, motriti ga u lijepim liturgijskim formama, prepuštati se užitku ljepote liturgijskoga slavlja i jakim osjećajima koji ih preplavljuju. Mnogi tako upadaju u opasnost onoga što bi se moglo nazvati liturgicizmom ili esteticizmom. Smatraju da su dobri vjernici samim time što dolaze na misu, što se na neki način smiju odjenuti ljepotom liturgije, lijepim liturgijskim formama. Vjera je ovdje doživljaj lijepoga stila, formi, obreda. Liturgicizmu nedostaje upravo ono o čemu govori sv. Augustin – deformiranost služenja. Naime, liturgija slavi Boga koji se toliko deformirao, toliko učinio robom za nas da je postao materija, kruh i vino – da ga blagujemo i pijemo. Deformirao se u služenju dopustivši nam raspolagati njime: „zaključavamo” ga u tabernakule, čak i zlouporabljujemo primajući ga nečista srca. Kršćanin nije samo onaj koji se osjeća ugodno u liturgijskom slavlju, nego onaj koji se osjeća neugodno u svijetu, ne boji se deformiranosti služenja u ovom svijetu i zna da se Kristova ljubav i ljubav prema Kristu ostvaruju u služenju drugima te je jedini kriterij istinske vjere služenje u formi roba. Doista, istinska liturgija jest liturgija u formi roba… Nije teško ne uvidjeti da teološkim pametnjakovićima, također, nedostaje Kristova deformiranost jer nema istinske teologije bez konkretnoga služenja, dobre teološke teorije bez teološke prakse niti svetoga mišljenja bez svetoga služenja… Augustin (u 3. razdoblju) otkriva i Sveto pismo i to je za nas važno. Pismo dobiva veliku važnost i bitno je da i mi otkrijemo važnost Božje Riječi, ne prisutne samo u mojemu srcu, nego da Riječ odjekuje u Crkvi. Augustin nam’ pomaže sebe otkriti u iskustvu osluškivanja Božje Riječi u Svetomu pismu. Poziva nas, da „oduzmemo sebe od sebe, svoj egoizam i učinim se poniznim. Često smo preslabi, pregrešni i neka nam veliki svetac pomogne živjeti s Kristom”, poručio je Raguž.
Susret UKI-jevaca, uz vodstvo dr. Ružice Pšihistal, je nastavljen druženjem uz trpezu i dogovorom o predstojećim aktivnostima u nastavku nove akademske godine.