t”
Rim, 23. 12. 1998. (IKA/CNS) – Rasprave u kršćanskoj javnosti u Sjedinjenim Američkim Državama o opravdanosti američko-britanskog vojnog udara protiv Iraka izazvao je razgovor francuskoga katoličkog svećenika o. Jean Marie Benjamina za američku katoličku agenciju CNS. “Bio sam prestravljen dok su američke i britanski projektili letjeli iznad moje glave, a daljnji užas mi je prouzročila šetnja razorenim Bagdadom”, izjavio je o. Benjamin, koji je radio za UNICEF, a sada je jedan od voditelja međunarodnog projekta za unaprjeđenje vjerske i kulturne suradnje uoči Velikoga jubileja. “Iz onoga što sam vidio u Bagdadu, mogu svjedočiti da većina od tih takozvanih ‘pametnih bombi’ nisu baš toliko pametne, jer nisu pogodile svoje ciljeve, nego su ponajprije stradali stanovi, ulice i, na sreću, polja izvan grada”, istaknuo je o. Benjamin, dodavši kako je sam posjetio jednu stambenu zgradu, više od kilometar udaljenu od bilo kojega vojnog objekta, potpuno razorenu od “pametne bombe”. Dio obitelji poginuo je u toj zgradi, a ostali su umrli u bolnici. O. Benjamin je video-kamerom snimio sva ta razaranja, a njegove su snimke posljednjih dana prikazane na različitim televizijama. Posebno je potresan, svjedoči francuski svećenik, bio posjet središnjoj bagdadskoj bolnici. Od eksplozija bila su izbijena stakla na bolnici, a ostaci žbuke ležali su metrima uokolo. “Nije me potresao vanjski izgled zgrade, nego ono što sam u njoj zatekao”, rekao je o. Benjamin. Ranjeni civili s otvorenim ranama i prijelomima, među kojima mnogo djece, ležali su po hodnicima. U operacionim salama operirali su, čak i vrlo malu djecu, bez ikakvog anestetika, budući da zbog embarga je količina lijekova koji se može uvesti ograničena, posvjedočio je francuski svećenik. Također nedostaje i sredstava za dezinfekciju, pa se instrumenti za operacije peru u običnoj vodi. “Kako je stanje teško, svjedoči i to, što su dežurni liječnici u najelitnijoj iračkoj bolnici bili presretni kad sam ima dao bočicu aspirina koju sam ponio sa sobom na put”, izjavio je o. Benjamin. Dva dana prije udara na Irak, o. Benjamin je razgovarao s iračkim ministrom vanjskih poslova Tariqom Azizom, koji mu je rekao kako je stanje krajnje napeto, ali da još uvijek ne vjeruje da će doći do vojnog napada. Svećenik se također susreo i s brojnim stanovnicima Bagdada, i kršćanima i muslimanima, koji su mu posvjedočili kako se stalno mole za mirno rješenje spora. Na pitanje zašto nije otišao iz Bagdada, budući da mu je iz zapadnih diplomatskih krugova javljeno kako će do napada ipak doći, o. Benajmin je odgovorio: “Ja sam svećenik i nisam želio pobjeći pred mogućom patnjom. Nisam želio ostaviti svoje prijatelje u Bagdadu, a osim toga nisam mogao niti zamisliti kakvo će to bombardiranje biti”. Američko-britanski napad na Irak uvjerio je o. Jean Mariea Benjamina, kako je to potvrdio američkim novinarima, da se svim silama zauzme za skidanje embarga Ujedinjenih naroda protiv Iraka, te za povećanje humanitarne pomoći za tu zemlju. “Vi to ne možete zamisliti. Zbog embarga ljudi u Bagdadu žive kao u srednjem vijeku, bez lijekova i bez čiste vode, a izvan grada stanje je još gore, pa imate dojam da ste se vratili u Abrahamovo vrijeme”, rekao je o. Benjamin.