Ubrzo nakon početka rata, Budrin je na mrežnoj stranici svoje župe pisao o “nedopuštenom krvoproliću”. Sada mu je također zabranjeno javno govoriti. U intervjuu za talijansku katoličku agenciju SIR, rusko-pravoslavni svećenik je rekao: “Postao sam oprezniji i to mi se ne sviđa. Tjeram se da i dalje jasno govorim ono što mislim. Ne želim se pretvarati. Budući da više ne smijem pisati na web stranici svoje župe, otvorio sam Telegram kanal. Tu pišem ono što osjećam i mislim. Ne radi se uvijek o politici, jer moja je glavna briga održati vjeru živom u ljudima, pomoći im da pronađu i idu svojim putem do Krista”.

Naravno da je i on pomalo uplašen, to je ljudski, a i nepromišljeno je ne bojati se u ovoj situaciji. Međutim, vjera mu daje snagu. Misao o smrti i uskrsnuću poznata mu je iz mnogih pogreba koje je predvodio. Svatko tko ga prijavi policiji ili metropolitu samo izražava vlastitu zlobu, zbog čega mu je žao tih ljudi, rekao je Budrin u razgovoru za agenciju SIR.