Predsjednica biskupijskog Vijeća za kulturu i znanost Marijeta Radić Grabovac na početku je pozdravila okupljene i predstavila predavače izv. prof. dr. sc. Josipa Kneževića s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i dr. sc. Vladana Perišića, doktora filozofije i umirovljenog profesora na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Dr. Knežević je u uvodnim riječima predstavio povijesne prilike održavanja Nicejskog koncila te sažeto iznio odluke koncila. „U povijesti Crkve 4. stoljeće bi se moglo nazvati temeljnim. Kao prvo to stoljeće se ‘otvara’ najžešćim od svih progona, Dioklecijanovim progonom kršćana, zatim se nastavlja Konstantinovim obratom 313. godine, Nicejskim koncilom 325. godine, Carigradski koncilom 381. i završava proglašenjem kršćanske vjere jedinom priznatom religijom u Rimskom Carstvom“, istaknuo je predavač Knežević. Premda je u početku car Konstantin oklijevao uplitati se u crkvene stvari, ipak je pomalo napuštao takav svoj pristup smatrajući kako je njegova zadaća kao pontifexa maximusa uspostaviti jedinstvo kršćana kada je ono bilo potkopano.

Ekumenski koncil u Niceji sazvao je car Konstantin. Održao se 325. godine i na njemu je sudjelovalo nekoliko stotina biskupa iz cijele Crkve. Predavač Knežević istaknuo je kako je car Konstantin pokrenuo taj značajan presedan za kršćanske vladare u vidu sazivanja koncila, koji su služili u vođenju i Crkve i carstva, te su tako kršćanski vladari na neki način mogli intervenirati u crkvene sporove.

Predavač je spomenuo dokumente koji su do danas ostali od Nicejskog koncila te naveo i druge teme o kojima se razgovaralo. „Nicejski koncil je bio prvi koncil ekumenskog karaktera koji je uspostavio praksu koju će Crkva od toga vremena slijediti u rješavanju gorućih dogmatskih i disciplinskih prijepora“, zaključno je istaknuo dr. Knežević.

U drugom dijelu tribine dr. Perišić je prikazao glavna teološka pitanja u vremenu održavanja sabora, problematiku pojma „istobitan“ (homoousios) te zastupanja prezbitera Arija i njegovih sljedbenika. Istočna Crkva priznaje sedam ekumenskih sabora, od kojih je prvi Nicejski sabor koji je donio Nicejsku vjeroispovijest.

Predavač Perišić pojasnio je nastanak simbola vjere. „Od kraja 2. stoljeća mnogi pisci i sami su pružali, a i od drugih zahtijevali, dogmatske sažetke vjeroispovijedanja koji su se nazivali kanon istine (regula veritatis) ili kanon vjere (regula fidei). To je bila neka vrsta ispovijedanja dogmi oblikovana u jednoj ad hoc maniri tijekom razdoblja teoloških rasprava. Posebno su u Rimu sredinom 3. stoljeća bili u upotrebi simboli vjere koji su korišteni prilikom krštenja. Takvih je simbola do Nicejskog sabora bilo mnogo, no s Nicejskim simbolom vjere stvar se u jednom važnom pogledu mijenja“, rekao je dr. Perišić i dodao kako se ta promjena događa tijekom 4. stoljeća.

Tada Nicejski simbol vjere biva izdvojen iz svog originalnog konteksta i polako postaje pravilo vjere kao deklarativno ispovijedanje koje biva uzdignuto na višu razinu. Taj proces je nastavljen još jasnije s Carigradskim simbolom na Drugome ekumenskom saboru 381., kada Nicejsko-carigradsko vjerovanje postaje dio obreda krštenja i liturgijskog života Crkve i takvo ostaje do danas. „Na taj način,“ pojasnio je predavač, „simbol vjere gubi svoj ad hoc karakter i postaje standard ili opća oznaka vjere, postaje nepromjenjiv.“

Kao razlog sazivanja sabora istaknuo je sukob prezbitera Arija i njegovog biskupa Aleksandra koji se dogodio zbog različitog objašnjavanja odnosa između Boga Oca i Sina, Riječi Božje. Arije je tvrdio da postoji samo jedan Bog, Sin postoji Očevom voljom, ali ne od vječnosti, te ne sudjeluje u Očevoj biti. Arijansko krivovjerje saborski su oci odbili. U sam simbol vjere dodan je pojam istobitan (homoousios), da označi bitno jedinstvo Oca i Sina.

Kao još jednu dodatnu važnost ovog sabora, predavač Perišić istaknuo je sasvim novi pojam međunarodnosti jer nisu bili sazvani samo biskupi s područja Rimskog Carstva, ili samo Istoka ili Zapada, već su bili nazočni i biskupi Kavkaza, Perzije itd. „To je novina za Crkvu, za Rimsko Carstvo, novina za cijelu povijest kulture jer je u tome Crkva nadišla svijet ‘plemena i jezika’, kako se govorilo judejskim idiomom, svijet tjelesnosti i krvi, svijet antike i judaizma, i razotkrila svijet ekumenskosti. Ideja općeljudskosti nije postojala u svijesti antičkih mislilaca“, rekao je dr. Perišić.

Tribini su, među ostalim, nazočili dubrovački biskup Roko Glasnović, generalni vikar mons. Ivica Pervan, dubrovački pravoslavni paroh Stevan Kovačević i protojerej Miroslav Bošković.