Rim, 13. 1. 1999. (IKA) – Embrij nikada ne vrijedi manje do fetusa, fetus ne vrijedi manje od djeteta, kao što niti dijete ne vrijedi manje od odrasle osobe. Ako netko ne bi mislio tako – logika mu je izopačena!
Upravo zbog toga niti kloniranje čovjeka nikada nije “terapijsko”, već je “novo barbarstvo”, upozorava mons. Elio Sgreccia, direktor Centra za bioetiku Katoličkog sveučilišta, u dokumentu koji je objavljen 12. siječnja u Rimu, a u kojemu se govori o nedavnim pokusima kloniranja čovjeka koji su pobudili uzbuđenje i čuđenje u javnosti. Mons. Sgreccia pojasnio je da je u ovome slučaju javnost svjesno prevarena ili navedena na mišljenje kako bi se pri kloniranju tek “proizvodila tkiva i stanice kako bi se klonirale nove stanice i tkiva, a da nije spomenuto da takav proces nužno podrazumijeva stvaranje ljudskih embrija koji se kasnije ne bi ugrađivali u tijelo majke, već samo kako bi proizveli stanice i potom bili uništeni.”
Prema mišljenju mons. Sgreccie “vrijednost ljudskog života ne odobrava takvu upotrebu života nekoga tko nam je sličan, nekoga tko je pozvan na život samo kako bi služio kao biološki materijal.” Osim toga, takva praksa “izopačuje ljudsko značenje rađanja”, jer ga se pretvara u “tehnološki proces kojim se ljudsko biće pretvara u vlasništvo onoga tko ga je u stanju stvoriti u laboratoriju.” Te tehnike, na kraju, uvode “pravu i stvarnu diskriminaciju među ljudskim bićima” pa po toj izopačenoj logici “embrij vrijedi manje od fetusa, fetus manje od djeteta, a dijete manje od odrasle osobe.” Na taj način, zaključuje mons. Sgreccia, “zapadna civilizacija riskira da posredovanjem tehnologije uvede novo barbarstvo”.