Krk, (IKA) – Profesor moralne teologije na teološkom studiju Filozofsko-teološkog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu dr. o. Valentin Pozaić u razgovoru za katolički mjesečnik “Kvarnerski vez“ (veljača 2003.) osvrnuo se na mogućnost kloniranja čovjeka, koja je izazvala reakcije raznih društvenih, političkih i vjerskih ustanova, ocijenivši kako kloniranje na biološkom području predstavlja osiromašenje ljudske vrste, biološke raznolikosti. Kloniranje bi bila nespolna proizvodnja ljudi, misli se istovjetnih onome pojedincu od kojeg je bila uzeta jezgra neke somatske stanice i unesena na mjesto jezgre jajne stanice, a danas je sve jasnije da nije moguće proizvesti istovjetnu ljudsku jedinku, pojasnio je dr. Pozaić, kazavši kako je želja za kopijom bolesna želja i ujedno neostvariva. Da se na tom polju krije zamka nepredvidivih pogrešaka, mogućnosti nakaza i bolesti izvan je svake sumnje i to i jest razlog da je čovječanstvo, uglavnom, suglasno da je kloniranje ljudi, umjesto rađanja, neprihvatljivo, izjavio je. Ponovio je stav Crkve koja se protivi in vitro oplodnji, a još više kloniranju, jer oba postupka teško narušavaju dostojanstvo prenošenja ljudskog života, osim što često znače smrt za novonastajući ljudski život. Dijete je osoba i ima ljudska prava, od kojih je i ono da dođe na svijet na čovjeka dostojni način: u bračnoj ljubavi putem bračnoga spolnog sjedinjenja, ne proizvodnjom u laboratoriju i hladnjaku. Ljubav i rađanje ne smiju se nasilno razdvajati, zaključio je dr. Pozaić. Na pitanje kakav bi bio stav Crkve prema ljudskoj osobi dobivenoj kloniranjem, kazao je da ukoliko bi kloniranje uspjelo, ako bi proizvod kloniranja bilo ljudsko biće, postupalo bi se s njime kao sa svakim drugim ljudskim bićem, djetetom. Od stvaranja čovjeka Bog se upustio u avanturu sa čovjekom i njegovom slobodom, kazao je dr. Pozaić, napomenuvši da Bog toliko cijeni čovjeka da ga poštuje i onda kad on zlorabi svoju slobodu, kad čini zlo. Navevši primjere kako ni sva redovita djeca nisu rođenja iz ljubavi: neka iz strasti, neka iz silovanja, kazao je kako na neka zla kao da smo se već navikli, pa ćemo se možda morati naviknuti i na neka nova. Ako bi se, dakle, putem kloniranja rodilo dijete, trebalo bi ga krstiti, jer ono nije ni krivo ni zaslužno zbog načina na koji je pozvano u život, pojasnio je dr. Pozaić, dodajući kako, istina takvo dijete ne bi imalo ni oca ni majke, jer njegov bi biološki identitet pripadao onim roditeljima od kojih je bila rođena individua od koje je uzeta jezgra stanice; onoj individui od koje je bila uzeta jezgra stanice klonirani bi bio nešto kao zakašnjeli blizanac.