O knjizi meditacija, promišljanja i molitve, objavljenoj 2023.u nakladi đakovačkog Karitativnog fonda „U pravi trenutak“ govorili su autori predgovora i pogovora vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, nadbiskupijski povjerenik za biblijski pastoral i pastoralni suradnik u Župi svetog Luke u Josipovcu, te Nevenka Špoljarić, prof., katolička novinarka.

„U golemoj riznici crkvenoga života u prvi plan dolazi prije svega molitva te sakramenti Crkve – temelj za život kršćana diljem svijeta. Stoga je misaoni put dvojice autora, uistinu, lijep jer on vodi od Boga, odnosno bogate kršćanske baštine prema ponovnom povratku toj istoj baštini te samim time samomu Bogu“, stoji u predgovoru dr. sc. Benakovića koji je pojasnio kako autori knjige iz svog vjerničkog iskustva progovaraju o tome zašto je važno kršćanstvo, Krist i zašto On, doista, daje smisao. 

Poučivši kako iz vlastitog desetogodišnjeg svećeničkog iskustva i rada s ljudima „ništa čovjeka ne može ispuniti kao Bog“, upitao je: „Što s nevjernicima?” i odgovorio: „Treba moliti Boga da dotakne njihovo srce. (…) Živimo u jakoj medijskoj kulturi u kojoj se želi prikazati da je Bog suvišan. Suvremena kultura izgubila je dušu, to otvoreno i odgovorno tvrdim, mi smo izgubili Boga i tu je problem. Izgubivši Boga i Božju dimenziju, sve više gubimo ljudsku dimenziju… teško je biti čovjek danas, ako nemate dimenziju duha, duhovnosti. Zašto ljudi danas pate? Baš zato što smo izgubili vjeru u dušu, vjeru u duh, u duhovnu stvarnost“. 

Otkrio je da župnik jedne zagrebačke župe ispovijeda od 17 do 22 sata te pojasnio: „Ispovijed je pokazatelj da ti je Bog potreban. Ne trebaš svećenika, on je ‘ništa’, ako nema djelatne milosti Božje. To je ono što braća pokušavaju prikazati u ovoj knjizi – nije važan lik svećenika, njegova ljudskost ili ne znam što, ali bez njega ne može doći do milosti“.

„Katolička Crkva nudi dimenziju milosti, ono što čovjeka izvlači iz surove svakodnevnice u koju smo često zatvoreni i samo smo u nju povjerovali. Ova knjiga nije znanstveni manual, prikaz. Koga još dira neko suhoparno znanstveno štivo pa i teološkoga tipa? Ono što nama danas treba je praktična teologija koja će pokazati čovjeku, evo, ovako probaj živjeti da bi došao, istinski, do smisla svoga života! To je ono što čine braća Jakumetovići u ovoj knjizi, pokušavaju kroz teme iz svakodnevice progovoriti kako ćeš živjeti svoju vjeru. Kako živjeti svoju vjeru, ako i u braku, imaš obitelj, što činiti, raditi? Ne možemo se zatvarati iza nekih dogmatskih formula i formi kako je to, možda, Crkva nekada znala činiti. Koje su realne datosti u životu i kako ćemo na njih odgovoriti u konkretnoj situaciji da bi se moglo naći lijeka za (čovjekove) probleme, ali uvijek u svijesti da traganje nije ‘nasuho’? To je ono što mi se sviđa u ovoj knjizi, ovo nije razumski pokušaj opravdavanja Boga, tumačenja zašto vjerovati. Dvadesetprvo je stoljeće, prošle su rasprave oko toga treba li Boga dokazivati, postoji li Bog ili ne, to su prošle teme. Toliko smo imali događaja u našoj pa i nesretnoj povijesti hrvatskoga naroda koji nam prikazuju da je Bog živ i pokazao se u životu, u našoj stvarnosti. Nije, dakle, pitanje imamo li razumske argumente da Boga ima ili da Boga nema, nego je pitanje koliko mi, doista, iskreno želimo svojim životom priznati da nama Bog treba jer nam sam život to kaže; pokazuje da nam je potrebna Božja, duhovna stvarnost, potrebna nam je milost! Trebamo pokazati iskustvo Boga! To je ono što je važnost danas u Crkvi. Nama trebaju svjedoci. To je ono što želi ova knjiga biti – svjedočanstvo o živome Bogu koji upravlja našu stvarnost, upravlja naš život“, kazao je vlč. Benaković razloživši kako je knjiga svjedočanstvo o živomu Bogu, koji gleda i prati dušu: „Našoj kulturi treba susret, vraćanje radosti, smijeha, a to nam Bog želi dati, osim duhovne transcendentalne stvarnosti“. Čestitajući autorima zaželio je neka ih Bog blagoslovi, a knjiga svima na izgradnju.   

Sadržaj knjige je otisnut na stotinjak stranica razlikuje se od prijašnjih (ratna svjedočanstva, pjesme, molitve, križni put, o bl. Ivanu Merzu): „Nove postaje duhovnog hodočašćenja s Isusom s novim meditacijskim obzorom ispunjenim svjedočkim nadahnućem i novom osobnom putokaznicom u prinosu proslavljanja doživljene Božje riječi“, rekla je Nevenka Špoljarić, voditeljica programa, te razložila: „U beskrajnoj ponudi štiva o ekologiji duha, duše i tijela kroz ‘ispravno življenje’ s Bogom ili bez njega, Jakumetovići konkretnu zahtjevnost katoličke vjere blagotvorno otkrivaju u vlastitomu putu slobodni od sebe, svjedočeći zdravo hodanje s Isusom i u susret k Isusu, kako bi(smo) dospjeli u zajedništvo s Bogom, omogućeno nam svima Kristovim uskrsnućem“.

„Sadržaj u ovoj knjizi plod je promišljanja u vjeri o životnim situacijama u kojima smo se nalazili – u prijeratnomu Vukovaru, Vukovaru tijekom Domovinskoga rata i progonstva te danas, suočavajući se s patnjom, izazovima i mnogim nepravdama, no u duhu vjere, nade, opraštanja i istine da se samo put(o)em križa dolazi do konačne pobjede; do Uskrsnuća i vječnoga života. Cilj je ostvariv, ako na tom putu surađujemo s Gospodinom Isusom Kristom jer samo On svemu daje smisao, i u bremenitoj težini života i u dobru“, poručuju autori.

O duhovnim poticajima nastanka knjige govorio je Krešimir Jakumetović, autor naslovne slike „Uskrsli Isus“, pojasnivši naslov tiskovine: „Ako vjerujemo u Boga i svoj život u potpunosti povjerimo njemu, tada će Gospodin svakoj našoj životnoj situaciji dati smisao, i kada nam je dobro i kada nam baš i ne ide onako kako smo si mi to zamislili. Isus zapravo dolazi i daje se svima, no, prepoznaju ga samo oni kojima je dana ta milost… Dolazi nam vratiti nadu, mir i radost života, oživljava nas svojim riječima, podiže nas kada padnemo i želi da budemo dionici njegova Kraljevstva nebeskog, već sada! Ako nismo sretni i zadovoljni svojim životom, Isus je taj unutarnji glas u nama koji nam govori da nešto moramo promijeniti, da moramo nešto poduzeti kako bi živjeli u njegovoj radosti i u njegovu miru. Možda, samo trebamo malo zastati u svojoj svakodnevnoj rutini i jurnjavi kako bismo mogli prepoznati i čuti Isusov glas. Možda, nam se trenutno to čini nemoguće, no, Bogu je sve moguće. On izvodi sve na dobro: posrnuloga podiže, bolesnog ozdravlja, gladnomu daje hranu, siromaha odijeva, žednomu daje piti, tjeskobnoga tješi… i na kraju kaže: Vjera te tvoja spasila! Isus, uistinu, čini čuda, ali ne može ih učiniti bez naše vjere i suradnje. Isus čini ona ista čuda koja je činio, dok je hodao ovom zemljom, samo mu to dopustimo i krenimo s Isusom  u novi početak. Isus je i ove večeri učinio čudo: vi ste to čudo, dragi prijatelji, jer ste nam neizmjerna podrška u životu! Dokaz ste da je Bog živ. Živo ste svjedočanstvo beskrajne Božje ljubavi jer ste brata i mene večeras učinili radosnima… takvi trenutci ostaju u srcu za sva vremena i od njih čovjek živi“.

Domagoj Jakumetović zahvalio je svima za dosadašnju višegodišnju suradnju, dobročinstva i potporu, posebice zaslužnim pokroviteljima: Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, Zakladi „Profesor dr. Josip Sabol“ iz Malinske, osječkoj tvrtki „Rechner“ i pojedincima. Radost predstavljanja s autorima su podijelili brojni prijatelji Božje riječi, volonteri Marijinih obroka u Osijeku (članovi su i Jakumetovići), Obitelj Malih Marija, Veronikin rubac i Udruga katoličkih intelektualaca. Svečani program praćen je molitvom koju je predvodio vlč. I. Benaković, duhovnim skladbama u izvedbi kantautora Dubravka Lažete te meditacijama iz knjige koje je čitala trećoredica Marija Šešo.