Dubrovnik, (IKA) – Knjiga dr. Tončija Matulića, profesora moralne teologije na KBF-u u Zagrebu, “Metamorfoze kulture. Teološko prepoznavanje znakova vremena u ozračju znanstveno-tehničke civilizacije” predstavljena je 26. veljače u dvorani samostana sv. Klare u Dubrovniku. Uz autora, o knjizi su govorili dr. Stanko Lasić, predsjednik dubrovačke podružnice HKD Napredak, i uime nakladnika ravnatelj Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić.
Dr. Lasić istaknuo je da je ta knjiga dijelom i najbolji komentar pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes Drugoga vatikanskog sabora koja je izglasana posljednjeg dana rada sabora, 7. prosinca 1965. godine. Naime, ta konstitucija poslužila je dr. Matuliću kao okvir za knjigu točnije ona poglavlja o kulturi te autor ovom knjigom razvija koncilska i pokoncilska shvaćanja o kulturi.
Kao svojevrsnog preteču ovoj knjizi dr. Lasić naveo je djelo dubrovačkog biskupa dr. Pavla Butorca “Problem kulture” koja je objavljena godine 1966., bila je svojedobno ocjenjena vrhunskim djelom i za koju je biskup Butorac dobio doktorat Noris causa Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a koja je kasnije skoro zaboravljena.
U toj knjizi dr. Butorac, jedan od najvećih intelektualaca među hrvatskim biskupima i klerom, sadržajno najavljuje probleme koje će Matulić opširno razraditi, rekao je dr. Lasić i citirao ulomak knjige: “Kultura, naime, nije neka izraslina izvan čovjeka, ona je rod njegova duha, pa kako ju čovjek nazire, takva je. Ona mora nositi pečat njegova bića jer je iz njega proistekla. Zato o ispravnom ili neispravnom shvaćanju o kulturi ovisi i njezin tok. Ako se za podlogu kulturna djelovanja uzmu načela koja nose rasulo ne možemo očekivati da će razne faze kulturnog razvitka proći mimo nas bez potresa. Ako je podloga kulturna djelovanja obilježena pozitivnošću anomalije se mogu javiti samo kao iznimke. Nije za samu kulturu svejedno kako se shvaća odnos između autoriteta i slobode, između pojedinčeve slobode i društvene zajednice, između pojedinčevih prava i općega dobra a baš se time, po našem sudu, primičemo jezgri pitanja. Jezgra je problema o kulturi – problem o čovjeku. Gledanje na čovjeka daje kulturi intonaciju i smjer, tu je okosnica i osovina kulture. Pa stoga je kultura u prvom redu afirmacija slobodne ličnosti, pa zatim sklad između čovjeka i okoline, sklad između čovjeka i svijeta, nepomućena ravnoteža između individualizma i humanitarizma”. Matulić je glasnik kršćanske kulture koja je bila i ostala temelj europske i zapadne uljudbe te je tom knjigom potvrdio da je sretna pojava na našem hrvatskom, teološkom i općedruštvenom obzorju koja nije samo bljesnula, nego s obzirom na njegove godine, tek zadobiva prave obrise i mjere, a mi mu poželimo da još dugo traje, zaključio je dr. Lasić
Na naslovnici knjige nalazi se fotografija mozaika Marka Ivana Rupnika pod naslovom “Preobraženje” koji je načinio u prosincu godine 2007. za baziliku Presvete krunice u Lurdu. Sliku je u teološkom kontekstu objasnio vlč. Pintarić, koji je progovorio i o suradnji dr. Matulića i Glasa Koncila u čijem izdanju su od godine 2001. izašle Matulićeve knjige: “Bioetika”; trodjelni vodič kroz bioetiku “Oblikovanje identiteta bioetičke discipline”, “Život u ljudskim rukama” i “Medicinsko prevrednovanje etičkih granica” te “Bioetički izazovi kloniranja čovjeka”.
Skraćene snimke s predstavljanja knjige “Metamorfoze kulture” u Zagrebu prikazane su dubrovačkoj publici s naglaskom na glavne misli recenzenata knjige: dr. Krunoslava Brčića Kostića, dr. Josipa Grpca, dr. Janeza Juhanta i dr. Željka Tanjića.
Uz iskrenu zahvalnost organizatorima predstavljanja u Dubrovniku autor je rekao da postoje oko dvije tisuće definicija kulture te da je ona, u stvari, sam čovjek. Istaknuo je kulturu kao dio civilizacije, kao pokretačku silu te iste civilizacije. Kultura je utjelovljenje čovjeka u određenom vremenu i prostoru, utjelovljenje njegove duše, pa gledajući lijepe kulturne spomenike zaključujemo kako su lijepu dušu imali oni koji su ih stvarali. Spomenuo je i potrebu Crkve da se inkulturira u postmodernu kulturu što je još zahtjev Drugoga vatikanskog sabora. “Bez preobrazbe mog srca, duše i uma nećemo moći preobraziti civilizaciju nego će nas postmoderna kultura progutati”, zaključio je dr. Matulić.