Knjiga o svetom đakonu i mučeniku Lovri

Sveti Lovro, đakon i mučenik. Rim-Amaseno-Cirkovljan najnovija je knjiga zagrebačkog svećenika i kanonika dr. sc. Matije Berljaka, zaslužnog profesora Sveučilišta u Zagrebu i dugogodišnjeg profesora kanonskoga prava Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, koju je posvetio svim štovateljicama i štovateljima svetoga Lovre, a objavio prigodom jubilarne 50. obljetnice svoga svećeničkog ređenja.

Tumačeći u uvodnoj riječi razloge navođenja imena mjesta dr. Berljak piše: „Zajednički im je Svetac iz prvih kršćanskih vremena sv. Lovro, đakon i mučenik, te njegovi zemaljski ostaci koje štuju vjernici. Naime, on je živio i djelovao u Rimu gdje je podnio mučeničku smrt; nakon toga progonjeni kršćani ponesoše sa sobom, ono što im je bilo najvrjednije, relikvije Sveca u gradić Amaseno, a naši preci izabraše mučenika sv. Lovru za zaštitnika mjesta Cirkovljana koje je bilo stoljećima i sjedište župe, te njemu u čast, a na slavu Božju, izgradiše crkvu. Pobrinuli smo se da iz Amasena – dopuštenjem mjerodavne crkvene vlasti, posebno prepošta Zborne crkve Svete Marije na Nebo Uznesene u Amasenu i župnika preč. Itala Cardarillija – dobijemo čudotvorne relikvije sv. Lovre“.

Fotomonografija na 104 stranice donosi mnoštvo zanimljivih podataka i fotografskih priloga te je prva takva sveobuhvatna knjiga o svetom đakonu Lovri na hrvatskom jeziku. U prvom dijelu knjige autor govori o životu i djelu sv. Lovre (oko 225. u Huesci u Španjolskoj) te njegovoj slavnoj mučeničkoj smrti (10. kolovoza 258. u Rimu). U drugom dijelu iznosi podatke o čašćenju sv. Lovre u cijelome svijetu, a posebno u Rimu te stotinjak kilometara od Rima udaljenom Amasenu kao i o rodnom Berljakovu mjestu Cirkovljanu u Međimurju, u kojem se već stoljećima slavi Lovreče. Na kraju knjige objavljeni su misni tekstovi za blagdan sv. Lovre, molitve, pobožnosti i note pjesama u čast sv. Lovre, među kojima i neke na talijanskom i njemačkom te na cirkovljanskom kajkavskom jeziku.

Opisujući brojna mjesta u domovini i svijetu koja su povezana sa sv. Lovrom, autor podsjeća i na štovanje sv. Lovre u zagrebačkoj katedrali, u kojoj je 1756. godine podignut mramorni oltar sv. Emerika, na kojem su uz Emerika bile postavljene mramorne skulpture sv. Lovre i sv. Martina. Oltar je posvećen oko 1760. godine u vrijeme biskupa Franje Thauszyjsa. To je bio treći u nizu oltara posvećenih sv. Emeriku u katedrali. Nakon velikog i razornog potresa 1880. godine oltar je iz katedrale premješten na mjesto glavnog oltara u župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi, gdje se s promijenjenom oltarnom palom nalazi i danas. Mramorne skulpture su djelo kipara Francesca Rottmana, ljubljanskog kasnobaroknog kipara, klesara i altarista podrijetlom iz Venecije.

Godine 1847., prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik naručio je od njemačkog kipara Anzelma Sickingera, u Münchenu, novi glavni oltar, koji je stradao u potresu 1880. godine. Isti kipar Sickinger izradio je 1848./9. godine 11 drvenih kipova starozavjetnih likova i svetaca, među kojima i svetoga Lovru. Kipovi, nazvani „curia coelestis“ (nebeski dvor), resili su zidne prostore između visokih gotičkih prozora i vitraja u zagrebačkoj prvostolnici, a poviše sarkofaga bl. Alojzija Stepinca, sve do potresa 22. ožujka 2020. godine, koji je uvelike oštetio prvostolnicu. Kipovi su ostali neoštećeni, ali su iz sigurnosnih razloga i potrebe hitne obnove unutrašnjosti prvostolnice premješteni na sigurno mjesto.

Uz sv. Lovru vezana je i tvrđava Lovrijenac, također poznata kao Gibraltar Dubrovnika, koju su Dubrovčani izgradili na hridi izvan vanjskih zidina sa zapadne strane grada, 37 m iznad razine mora. U tvrđavi su izgradili i kapelu te je posvetili sv. Lovri, pa je tvrđava zato i nazvana Lovrijenac. Iznad vrata koja vode u tvrđavu u kamenu je uklesana mudra izreka na latinskom jeziku: “Non Bene Pro Toto Libertas Venditur Auro” – “Sloboda se ne prodaje ni za svo blago svijeta”. Knjiga sakuplja mnoštvo takvih zanimljivih i poučnih podataka, a fotografije omogućuju čitatelju hodočašće u sva ta poznata mjesta.

Pišući završne tekstove knjige u godini općeljudske zarazne bolesti (COVID – 19) i na dan velikoga potresa u Zagrebu, 22. ožujka 2020., autor poštovanim čitateljima želi da listajući stranice te knjige uživaju u velikanu, đakonu i mučeniku sv. Lovri i da ih on još više nadahnjuje u teškoćama njihova života te da ih njegov moćni zagovor kod Boga štiti u svim nevoljama života.

Knjiga je objavljena u nakladi Grafike Markulin, a recenzenti su Mirko Totović i Nedjeljko Pintarić. Pišući u popratnoj riječi o poznatom spektakularnom ljetnom pljusku meteora, vidljivom sredinom kolovoza a kojeg je katolički vjerni puk je povezao s blagdanom sv. Lovre i nazvao „Suze sv. Lovre“, mons. Pintarić ističe da je dr. Matija Berljak podario hrvatskom vjerničkom puku, a napose svojim sumještanima Cirkovljana u župi Prelog i dragim mu Međimurcima, vrijedno duhovno i kulturno štivo o životu svetoga Lovre, njegovu štovanju te višestoljetnoj baštini i ostavštini koja je ukorijenjena u mnogim gradovima i mjestima povezanima sa sv. Lovrom. Navodeći da je autor „svojim radom i pobožnošću iskazao osobno služenje i ljubav prema Vječnom Gradu u kojem je svoj život za Krista položio sv. Lovro, a autoru bio i jest nadahnuće za njegov vjerski i duhovni život“, mons. Pintarić piše da u nizu tkanja štovanja sv. Lovre autor upućuje čitatelje prema talijanskom gradu Amasenu u kojem se čuva čudotvorna relikvija sa zgrušanom krvlju koja se već stoljećima svake godine na blagdan svetog Lovre iz krutog pretvara u tekuće stanje, a i iz kojeg se dr. Berljak pobrinuo osigurati za svoj rodni Cirkovljan vjerodostojne relikvije. „Te će relikvije još više učvrstiti pobožnost njegovih Cirkovljančana prema njihovom zagovorniku sv. Lovri te će ‘Lovreče’ u Cirkovljanu odsada imati i relikvije iz Amasena koje će s ponosom nositi i iskazivati javno štovanje“, navodi mons. Pintarić ističući da će Cirkovljančani odsada imati i „vrijednu knjigu za sadašnjost i budućnost, koja će nastaviti pobuđivati njihovu ljubav prema baštini i identitetu svojeg mjesta i izgrađivati ih u dobroti srca“.

Na kraju popratne riječi, mons. Pintarić zaključuje: „Kao što astronomi preporučuju zaljubljenicima nebeskih fenomena, poput spomenutih Suza sv. Lovre, da nađu mirno i udobno mjesto što udaljenije od rasvjete i svjetlosnog onečišćenja kako bi mogli uživati u tom nebeskom spektaklu, potičem svakog čitatelja ove knjige, i one koji će za ovu knjigu čuti, da u miru svoga srca i duše, nahranjeni Bogom i primjerom života njegovog vjernog sluge sv. Lovre, pronađu vremena za čitanje ove zanimljive i pobuđujuće knjige, jer će na njezinim stranicama pronaći brojne poticaje za služenje braći ljudima, izgradnju općega dobra za sve ljude i preobrazbu ovoga svijeta na načelima žive Riječi.“

Autor je i sa ovom svojom knjigom pokazao da radom misli na svoj zavičaj te da voli mjesto svoga rođenja i da je „Lovrenec“, crkva njegova djetinjstva, vir i uvir njegova življenja, što je već pokazao i 2017. godine objavivši fotomonografiju o jednome od najljepših trgova u Međimurju – trgu sv. Lovre u Cirkovljanu.

Ljepota kršćanskoga života sv. Lovre, koji je kao đakon bio zadužen voditi brigu za crkvenu blagajnu i skrbiti o siromasima u Rimu, a najveće je blago Crkve vidio u siromasima, potiče već stoljećima kršćane da usmjeravaju svoj život prema pravim vrijednostima. U tom duhu završava i cirkovljansko spričavanje svetom Lovrencu, koje se pjeva u Cirkovljanu i Prelogu: „O patronoš Lovrenc sveti, budi milostiven nam. Pak nam posle smrti naše priporavi vu nebu stan“.