Zagreb, (IKA) – Uoči 6. obljetnice smrti, u suizdanju župe Presvetog Trojstva iz Tordinaca i Glasa Koncila, objavljena je knjiga “Velečasni Marko Majstorović 1928. – 2004. Prilozi istraživanju života i djelovanja” autora vlč. Marka Bubala.
Knjiga na 376 stranica u 7 poglavlja kroz brojne fotografije, dokumente, pisma i sjećanja njegovih suvremenika, prikazuje život i djelovanje svećenika Marka Majstorovića, široj javnosti poznatoga po predanom pastoralnom djelovanju kao i spisateljskom radu.
Prve dvije cjeline govore o njegovu djetinjstvu, školovanju, ređenju, prvim godinama pastoralnog djelovanja te o političkom progonu, presudi i robijanju u KPD “Stara Gradiška”. Treće poglavlje posvećeno je svećenicima – žrtvama Stare Gradiške. U njemu autor donosi popis brojnih svećenika koji su tamo robijali te njihova svjedočanstva o mučenjima i strahotama koje su proživjeli.
Četvrto poglavlje opisuje Majstorovićevo pastoralno djelovanje u Tordincima, a peto u Slavonskom brodu gdje je završio svoj zemaljski život i neumorno svećeničko poslanje. Šesto poglavlje donosi brojna svjedočanstva osoba s kojima se Majstorović susretao za života, a koji svjedoče o njegovoj skromnosti i nepresušnom žaru i brizi za povjerene mu vjernike.
U čast Marka Majstorovića općina Tordinci imenovala je trg njegovim imenom o čemu govori posljednje poglavlje.
Uz knjigu dolazi i DVD s dokumentarnim filmom “Slavonski dobrotvor, 1994.” autora Krunoslava Tomaševića.

Marko Majstorović rođen je 6. studenog 1928. godine u Nuštru od, kako sam reče, pobožnih roditelja – oca Pave i majke Anastazije r. Benčević. Osnovnu je školu pohađao u Nuštru, a građansku školu i gimnaziju u Vinkovcima. Bogosloviju je studirao (1947.-1952.) u Đakovu. Za svećenika je zaređen 6. srpnja 1952. u đakovačkoj katedrali po biskupu Stjepanu Bäuerleinu. Mladu misu slavio je 27. srpnja 1952. u Nuštru.
Nakon godine dana svećeništva imenovan je upraviteljem župe sv. Ane u Radikovcima, ali je ubrzo uhićen i osuđen od komunističkog režima “u ime naroda” na sedam mjeseci zatvora. Presuda je izrečena 6. prosinca 1954. godine, a kaznu je odležao, od 19. veljače 1955. do 26. kolovoza 1955., u najzloglasnijoj kaznionici u KPD-u “Stara Gradiška”. Jedini je svećenik koji je uspio nabaviti u samici zloglasnog zatvora nevjerojatno jednostavan pribor za misu. Komunisti nisu mogli ni slutiti da iz tog posuđa, u samici, pod okriljem noći i brojnih čuvara te vanjskih stražara, može jedan svećenik slaviti misu.
Nakon robije nakratko se vraća u Radikovce te je 1955. imenovan upraviteljem župe Presvetog Trojstva u Tordincima, a župnikom od 1962. do 31. kolovoza 1965. godine. Od samoga početka svoga svećeništva brinuo se za ministrante. Ovo napose dolazi do izražaja u Tordincima gdje je svoj rad proširio i izvan župe organiziravši susrete ministranata po čemu je bio poznat diljem domovine. U takvom neobičnom vremenu izdavao je list “Ministrant” koji je, prije svih, počeo tiskati još 1961. godine.
Vlč. Majstorović je i inicijator izlaženja i ujedno glavni urednik za prva četiri broja Malog koncila, koji je počeo izlaziti u ožujku 1966. godine.
Godine 1965. premješten je u Slavonski Brod u kojem je pastoralno djelovao gotovo četiri desetljeća. Ondje je osobito došla do izražaja njegova briga za sve slojeve društva, a posebnu brigu pokazivao je za obitelj. U Brodskom brdu, sagradio je duhovni centar – Marijin dom, a 1970. otvorio je župni vrtić u Brodu što je bila rijetkost, pod okriljem Crkve. Godine 1973. otvorio je Savjetovalište za brak i obitelj, a Centar za dijete osnovao je 1991. želeći pomoći obiteljima u materijalnom i duhovnom pogledu. Zalažući se za obitelji organizirao je u Slavonskom Brodu od 7. do 9. IX. 1990. međunarodni kongres na temu “Budućnost medicine u novoj Europi – Medicina i obitelj – etički aspekti”.
Kapelanom njegove svetosti – monsinjorom, imenovan je 1989. godine, a odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odlikovan je Redom danice hrvatske s likom Katarine Zrinske u Zagrebu 27. svibnja 1997. godine. Preminuo je 4. lipnja 2004. godine.