Subotica, (IKA) – Književnom večeri Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović” 8. kolovoza u prepunoj velikoj dvorani HKC “Bunjevačko kolo” u Subotici počela je središnja proslava Dužijance 2013. godine. Na skupu je obilježena 125. obljetnica smrti velikana hrvatskog naroda – bunjevačkog roda, narodnog preporoditelja, biskupa Ivana Antunovića te predstavljena knjiga dr. Andrije Anišića “Vjersko moralna obnova braka i obitelji – model opstanka i napretka naroda u djelima Ivana Antunovića”. Književna večer počela je glazbenom točkom u izvedbi VIS-a “Proroci” te pjesmom Alekse Kokića “Bunjevci biskupu Antunoviću” koju je recitirala Željka Zelić. Pozdravnu riječ okupljenom mnoštvu uputio je predsjednik Društva mons. Stjepan Beretić.
O knjizi dr. Anišića govorio je prof. dr. Stjepan Baloban, koji je bio i mentor Anišićeva doktorskog rada. Istaknuo je kako obitelj za veliku većinu ljudi predstavlja jednu od neprolaznih i najvećih vrijednosti. O tome da obitelj nije samo danas toliko važna, već da je ona apsolutna vrijednost, za koju se valjalo boriti i u XIX. stoljeću, svjedoči knjiga subotičkog svećenika Andrije Anišića. U svojoj znanstvenoj analizi Antunovićeva opusa Anišić nudi svojevrsni “Antunovićev model” za opstanak naroda, Hrvata – Bunjevaca i Šokaca kroz povijest sve do naših dana, ukazao je dr. Baloban i dodao: “Glavne sastavnice toga modela su vjersko-moralno učenje, vjersko-moralna obnova braka i obitelji, narodni preporod i prosvjeta, gospodarski napredak, ali je od temeljne važnosti sloga, odnosno udruživanje svih narodnih snaga. Time se potvrđuje teza da vjersko-moralna obnova braka i obitelji zapravo vodi opstanku naroda”.
Mons. Beretić, koji je za Anišićevu knjigu napisao Pogovor, istaknuo je: “Kao mlad župnik, Ivan Antunović u župi u Aljmašu momke i cure za vjenčanje je pripravljao dugom pripravom. To je iznenađujuće za čovjeka koji je živio u tako davno vrijeme. Uporno je i predano pisao, a pismenih Bačvana u to vrijeme jedva da je bilo. Iz disertacije dr. Anišića bjelodano je da u ‘krstine prošlosti sadjeveno Antunovićevo snoplje još nije bez zrna’. Njegova pšenica donosi obilne plodove i danas”.
Autor Anišić rekao je da bi volio da učimo od prošlosti za budućnost, što je bilo i geslo te Književne večeri. Uz zahvalu svima koji su mu pomogli na putu do doktorata i u objavljivanju te knjige, rekao je da bi volio da ta knjiga bude poticaj mladima da se odlučuju za brak i obitelji, onima koji je već imaju da ustraju, jer je više u Subotici više rastava nego li sklopljenih brakova. Pozvao je bračne parove da svjedoče da je bračna ljubav i vjernost lijepa i moguća, jer to je temelj obitelji, a obitelji su temeljne stanice društva i Crkve.
Na književnoj večeri podijeljene su i nagrade Društva “Ivan Antunović”, koje se svake godine dodjeljuju jednom pojedincu i jednoj hrvatskoj udruzi za izuzetni doprinos hrvatskoj zajednici u Bačkoj te jednoj brojnoj obitelji, koje su zalog budućnosti kako i Hrvata i Crkve u Hrvata u Bačkoj. Ove godine nagrade su dobili Josip Štefković, župnik u Baču i Plavnoj, Inicijativa za spas Hrvatskog kulturnog centra “Bunjevačko kolo”, koja je tu najstariju hrvatsku instituciju u Subotici spasila od propasti, te obitelji Mirjane i Nenada Hadnađ iz Sonte, koji imaju četvoro djece.
Na kraju Književne večeri Alojzije Stantić priopćio je tko je za ovogodišnju Dužijancu najljepše uresio izloge u gradu.
U petak navečer na glavnom gradskom trgu održana je tamburaška večer te su izabrana najljepša para koji su bili “pratioci” bandaša i bandašice. U subotu su se sudionici okupili na Večernjoj u katedrali-bazilici Sv. Terezije i dočekali gosta ovogodišnje Dužijance šibenskog biskupa Antu Ivasa. On se podsjetio kako je posljednji put bio u Subotici prije četrdeset i devet godina, na sprovodu maestra Albe Vidakovića. Spomenuo je dr. Josipa Andrića, još jednog velikog sina s bačke ravnice, koji mu je kao studentu govorio da je skladao operu “Dužijanca”. Tada sam prvi put čuo za Dužijancu, a evo sada ću je doživjeti i izbliza, uživo, izrazio je svoju radost biskup Ivas. Posebno je istaknuo veliku zaslugu dr. Josipa Andrića za širenje štovanja bl. Nikole Tavelića, koje je on promicao i koje je uvelike pomoglo i njegovu proglašenju svetim.
Biskup Ivas je u pratnji svog tajnika Roka Glasnovića i katedralnog župnika Stjepana Beretića, prisustvovao i tzv. “Risarskoj večeri” na kojoj, po tradiciji risari (kosci) prikazuju kako su se nekoć s “gazdama” pogađali za “ris” (ručno košenje žita). To je ujedno prigoda i da se široj publici predstave najbolji risari ovogodišnjeg natjecanja risara, koje se također svake godine održava u sklopu Dužijance. Nakon risara nastupili su brojni folklorni ansambli, kako iz Vojvodine tako i iz Hrvatske, Mađarske, Rumunjske i Grčke.