Split, 14. 10. 1994. (IKA) – U dvorani Instituta za primjenjena društvena istraživanja u tvrđavi Gripe u Splitu, akademik Ivan Aralica, održao je u četvrtak 13. listopada navečer predavanje “Književnost i politika”. Tim predavanjem Institut za primjenjena društvena istraživanja započeo je novu akademsku godinu, treću po redu od početka svoga djelovanja. Pred brojnim slušateljstvom, Aralica je u izlaganju istaknuo tri čvorišta u kojima se prožimaju literarno stvaralaštvo i politika, “naša sudbina”. Opisao je kako se i kada prožimlju književnost i politika, rekavši, između ostaloga, da nema ni jednog većeg romana niti romanopisca koji se svojim djelom nije “dotaknuo politike”, opisujući je barem kao povijesni trenutak svoga doba. Čak i onda kada se tema politika potpuno negirala, svoje je djelovanje i nazočnost otkrivala negacijom.
Aralica je u predavanju rekao kako je malo “isključivo književnika” te da težnja za isključivim književnim stvaranjem osiromašuje književno djelo, jer autora uskraćuje za predložak te stvarnosti. “Čovjek može biti političar i književnik”, obrazložio je Aralica razloge svog političkog angažiranja. Podsjetio je da su se mnogi veliki svjetski pisci, poput Ernesta Hemingwaya, bavili isključivo književnošću, sve dok ih stvarnost nije izazvala da se uključe i na druga polja javnog djelovanja. Od kojih je jedno politika, rekao je Aralica, te objasnio da su ga upravo ratna događanja u Hrvatskoj potaknula da svoja razmišljanja i vizije političkih zbivanja iznese u ogledima tiskanim u “Vjesniku”, a potom i u knjizi “Bocka komunizma”, koja je, prevedena na nekoliko jezika, postigla zavidnu nakladu. Još je obrazložio kako je veza književnosti i politike u njegovu životu neosporiva, jer se, kako sam tvrdi, “zbog uskraćenosti u političkom djelovanju, god. 1971. počinje baviti pisanjem”. “Kad bi ratne turbulencije prestale, odložio bih pero i ne bih više pisao na temu politike”, završio je predavač, uz napomenu da je njegov današnji politički angažman preuveličan u javnosti, te da on ne pripada ni jednoj političkoj stranci, već podržava vlast koju je izabrao hrvatski narod.” “Protiv toga sam da hrvatstvo svedemo na katolištvo, jer ne moraju svi Hrvati biti katolici, no svi moraju priznati da je to glavna duhovna komponenta našeg naroda”, rekao je Aralica, istaknuvši da se opasnost može skrivati u prodoru duha zapadnih i ostalih kultura, koje bi potiskivanjem katolištva prikrivale potiskivanje hrvatstva, što je iskustvo stečeno za vrijeme komunističke vlasti.