Istina je prava novost.

Kockanje je bolest otuđenja

Dr. Robert Torre, specijalist psihijatar Odjela za ovisnosti Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu održao je predavanje na Teologiji u Rijeci "Kockanje i klađenje - od zabave do ovisnosti"

Rijeka, (IKA) – Dr. Robert Torre, specijalist psihijatar Odjela za ovisnosti Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice” u Zagrebu 3. studenog održao je predavanje na Teologiji u Rijeci “Kockanje i klađenje – od zabave do ovisnosti”, u okviru redovitih Kulturnih tribina.
Postavivši početno pitanje je li bolest ovisnosti o kocki vezana uz pojedinca ili je to društveni fenomen, dr. Torre je objasnio da su igre na sreću utkane u tkivo društva. Do početka 90-tih, osim lutrijskih igara, svi drugi oblici kockanja bili su zabranjeni. Kockali su rubni slojevi društva i to nije proizvodilo značajniji društveni problem. Nakon osamostaljenja, liberalizacija tržišta ubire svoje prve žrtve, a država u kockanju vidi izvor za punjenje budžeta. Ono postaje dodatno oporezivanje građana.
“Lutrijske igre su najdobroćudnije. Ne stvaraju veliku patologiju. Ali one patološkim kockarima nisu dovoljan izazov. Nijedan od njih ne igra lutrijske igre”, rekao je Torre. Posebno je spomenuo sve rašireniji fenomen sportskog klađenja koji mobilizira uglavnom muškarce. Sportsko klađenje stvara iluziju da poznavajući sport, igru, suca, igrače, postoji veća vjerojatnost dobitka. S druge strane osobe koje određuju koeficijente kladionica to isto znaju. One stvaraju subkulturu muškaraca koji misle da “žive od klađenja”. Jednako tako kockari u igrama na sreću traže logiku igre, neki umišljaju da su razbili sisteme, od visoko matematičkih teorija, do magijsko-iracionalnih, bizarnih i praznovjernih priča. “Mit o profesionalnom kockaru koji uvijek pobjeđuje jest mit. Aparat uvijek pobjeđuje. Samo 3% ljudi koji patološki kockaju, žive od kocke, i to slabo. Ovisnici o kocki dolaze do emocionalnog otuđivanja od sebe samog. Oni usput odrađuju posao muža, oca, partnera, a srce im kuca samo za kocku. Od toga najviše stradava njihova obitelj”, istaknuo je predavač.
Analize su pokazale da su kockari u Hrvatskoj većinom muškarci srednje životne dobi koji žive s roditeljima ili obiteljima. Ovisnost je nastala dok su bili malodobni, što znači da se ne poštuje zakon zabrane kockanja malodobnih, već vlada zakon profita. “Kocka je ipak izlječiva bolest, lakše ju je liječiti od ovisnosti o drogama i alkoholu”, zaključio je dr. Torre. Na Kalvariji u Rijeci već godinu i pol djeluje grupa za liječene kockare, a postoji i grupa u ambulantnom centru Zamet.