KOJE JE MJESTO DUHOVNOSTI I CRKVE U NOVOME HRVATSKOM DRUŠTVU? Teološki simpozij u Splitu "Crkva u uvjetima modernog pluralizma"

Split, 24. 10. 1996. (IKA) – “Crkva u uvjetima modernoga pluralizma” bila je tema teološkog simpozija koji je 23. listopada održan na Teologiji u Splitu. Nakon pozdravnog govora splitsko-makarskog nadbiskupa i metropilita Ante Juriaa, rektor Teologije dr. Marin Škarica istaknuo je da Crkva i u pluralistiekom društvu treba naviještati i braniti evan?eosku istinu, ali poštujuai savjest, slobodu, vjeroispovijest i svako drugo opredjeljenje, kao i dostojanstvo svake ljudske osobe, kako nas uei Drugi vatikanski koncil. Našoj domovini potrebna je iznad svega moralna obnova, jer bez moralne obnove nema ni materijalne obnove, rekao je dr. Škarica, istieuai u tome nenadomjestivu ulogu Crkve.
Govoreai o politiekom i duhovnom pluralizmu prof. dr. Zvonko Lerotia, ukazao je na prinos duhovnog staleža u hrvatskom narodu, koji je bio zaštitnik narodnog opstanka, euvar identiteta, branitelj vrijednosti, poticatelj narodnih nastojanja i zalog slobode. Hrvatska nacionalna skupnost bila je duhovno posveaena, moralno eista i pripremna na sve žrtve, upravo po tom duhovnom staležu. Ali sada se promijenio odnos i hrvatska nacija sama sobom upravlja, ne više pod skutom vjere i moralnih naeela, mudrosti i opreza, vea pod samouvjerenošau koja je razumljiva nakon svih žrtava i svih uspjeha u osloba?anju domovine, rekao je Lerotia. Sada ni duhovnost ni duhovni stalež nisu više na eelu hrvatske nacije. Ona samu sebe postavlja kao najviše naeelo i vrednotu, i snagom svoje skupnosti pretvara hrvatsko društvo u stustav moai, a ne u moralno duhovni prostor. Prisustvujemo, dakle, vremenu kada duhovnost gubi svoju suverenost u hrvatskom narodu, a taj je proces bio predvidljiv i na njega se dugo eekalo.
“Stjecanjem nezavisnosti u Hrvatskoj poeinju djelovati procesi tipieni za sve europske narode, koji su prošli teški put do ostvarenja nacionalne države. Neposredno nakon postizanja državne samostalnosti nastaju potpuno novi odnosi u narodu, nacija je dovršila svoje bitno poslanje, a pod ruku s tom najveaom, nevidljivom i svuda prisutnom snagom nastupa novostvorena država kao najveaa institucionalna moa”, rekao je Lerotia. Proces odlaska duhovnog staleža i duhovnosti s eelnog mjesta hrvatske nacije i onoga što je einilo jezgru hrvatstva, otvorilo je prostor vlasti, bogatstvu, i ljudima razlieitih, pa i eudnih sklonosti, kao što je svugdje u svijetu bio slueaj. Duhovni se stalež sada mora snalaziti izme?u tihe i tajnovite sile koja se zove hrvatska nacija i vidljive moai koja se zove vlast. Faktieki duhovnost, rijee je o moralu i vjeri, ostaje izvan te dvije moane sile ovoga svijeta, ostaje sama sa sobom, usamljena, a ponegdje se dade naslutiti i osjeaaj praznine i odbaeenosti. Duhovnom staležu ostaje samo podrueje duhovnosti, ostaje svijet nadnaravnoga, moral i mudrost kao dar koji mogu ponudi ljudima dobre volje. A to znaei da, sada hrvatska duhovnost postaje dijelom socijalne i duhovne pluralnosti. Sa stajališta pluralistieke teorije, duhovnost se tretira isto kao i vlast, šport, gospodarstvo, prosvjeta i druge u društvu posebne sfere života. Pluralitet u koji je upala hrvatska duhovnost posljedica je razvitka modernog društva, kulture, i prije svega civlizacije. Duhovnost na hrvatskim prostorima, kao i drugdje u europskom svijetu, lebdi u prostoru opaeg relativizma, utilitarizma i modernog nadopunjavanja i sukobljavanja. Trebaju li duhovnost i duhovni staleži biti nezadovoljni položajem u koji su došli osamostaljivanjem hrvatske nacije i nezavisnošau hrvatske države, upitao se Lerotia, te odgovorio: “Reklo bi se da usamljenost nije lako podnositi i da nije lako prihvatiti taj sada potpuno nedefiniran i gotovo potamnjen položaj, tu neizvjesnost i relativnu nepripadnost, s primjesom gorka osjeaaja nevjerice. Ali pristajanje na na neovistnost, ostajanje u sredini i ne letjeti u krugu moai i presitža, ostati na moralnom motrištu, podjednako sve gledati a u nieemu ne sudjelovati, stišavati uzbu?enja onih koji stvaraju ideologije od nacije i države – eto novog posla nakon drame odvajanja. Sada ae se vidjeti hoae li ova nova uloga duhovnosti biti prihvatljiva za duhovne staleže. Hoae li oni krenuti natrag u potragu za pripadnošau i moau? Nova je uloga teška i bolna, no uistinu se javlja, gledano sa stajališta naeela i zbilje, kao poeetak djelovanja pluralizma. Izdržati u tom neugodnom položaju, prihvatiti duhovnost kao nepotkupivu vrednotu, svima dati podjednako priliku da s njom sura?uju i koriste se njezinim plodovima, to je ono danas što se javlja kao sasvim novi fenomen u hrvatskoj duhovnosti i u hrvatskim duhovnim staležima”. U tome da duhovni staleži izdrže u svojoj samoai i samoizgradnji, ostavljajuai naciju naciji, a vlast državi, otkriva se prvi korak k onom tipu duhovnog pluralizma koji oeekuje hrvatsko društvo, zakljueio je Lerotia.
U raspravi nakon predavanja, predavae je upitao kako Crkva može dati svoj djelotvorni prinos suvremenome društvu, bez odgovarajuae nazoenosti u javnom životu, bez svoga jakog dnevnog lista, radija i televizije. Stoga bi, misli predavae, trebalo skupiti snage i sredstva te iznaai moguanosti aktivna sudjelovanja u javnom životu naroda.
Profesor religijske pedagogike i kerigmatike na Katolieko-teološkom fakultetu Sveueilišta u Muenchenu dr. Ehrenfried Schulz govorio je u svom predavanju o iskustvu Crkve s pluralizmom u Njemaekoj. Crkva postaje samo onda sol zemlje, vjerodostojan, uvjerljiv i djelotvoran partner u dijalogu sa svijetom, ako ostane vjerna sama sebi i ako neumorno suosjeaa s brigama i strahovima ljudi. Crkva se mora predstaviti kao kuaa slobode i nade i mora danas, više nego u prošlosti, držati otvorenim prostor slobode eovjeka u njegovoj osobnosti i nepovredivosti, istaknuo je prof. Schulz. Nalazimo se, nastavio je, u stanju prijelaza prema novim oblicima kršaanstva i crkvenosti. Ako prihvatimo einjenicu prijelazna razdoblja kao uvjet našega sadašnjeg pastoralna stanja, to ae nas osloboditi tereta da za svaku priliku moramo zauzimati evrste i posve definirane pozicije. Jer, prijelazna situacija ne znaei iznenadni prekid svih do sada prakticiranih oblika uvoda u kršaansku vjeru i Crkvu. Boga se, naime, ne nijeee, ali se on u pravilu jedva još pojavljuje u životu ljudi, a Crkva je postala poseban svijet pored drugih podrueja života. Crkvi se ljudi obraaaju u u odre?enim problemima koje ne rješavju drugi društveni sustavi. Na svim razinama moraju niknuti bratske strukture i sestrinsko me?usobno opho?enje. Shvaaanje Crkve kao zajednice vjernika znaei pojaeanu izgradnju sestrinskih zajednica i skupina u kojima se elanovi brinu jedni za druge mjesto jednostrane brige za sebe. Umjesto klerieke Crkve za narod, Crkva treba postati Božji narod u kojoj svi krštenici u svijetu zastupaju Isusovu stvar, te se vjernieki istieu u nevjerniekoj sredini.
O pluralizmu u Svetom pismu govorio je profesor biblijskih znanosti na Teologiji u Bologni dr. Ermenegildo Manicardi, dok je profesro filozfije na KBF-u u Zagrebu dr. Stjepan Kušar govorio o jedinstvu vjere i razlieitosti teologija. Svoje predavnje “Odnos Katolieke Crkve prema religijama danas”, profesor dogmatike na Teologiji u Splitu dr. Nikola Bižaca završio je rijeeima: “Treba primjetiti da religiozni pluralizam, uza sve nedoumice, rizike, sekularizacijske dinamike i odre?eno institucionalno slabljenje kršaanstva koje sa sobom nosi, ipak nudi kršaanstvu jednu veliku, do sada nepoznatu šansu, ukoliko sve više prisiljava vjernike da konaeno rašeiste s pitanjem ‘zašto želim biti i ostati katolik'”.
Sva predavanja sa znanstvenog simpozija bit ae objavljena u easopisu splitske teologije “Crkva u svijetu”.