"Koje li nade u pozivu njegovu"

“Koje li nade u pozivu njegovu” (Ef 1,18)

Draga braćo i sestre!

Divna je povijest spasenja. Prepuna zadivljujućih djela u kojima čovjeku prilazi Bog, a čovjek – u traženju punine svojega bića – raste i ispunja se, otkrivajući Boga. A kad nas je, utjelovljenjem Sina, Bog pohodio darom Isusa Krista, rođena od Djevice Marije, u tom Betlehemskom Djetetu divno se združiše čovjek i Bog, postavši zauvijek nerazdvojivo jedno. Kristovo utjelovljenje, stoga, predstavlja najdublji susret Boga i čovjeka, susret koji je božanskom mjerom ljubavi označio svu ljudsku povijest, njezin smisao i njezin konačni cilj.

Božićno nas otajstvo snažno upućuje na stvarna djela ljubavi. Sredstva kojima se Isus služio – od jaslica sve do smrti – bili su siromaštvo i poniznost, dobrota i ljubav, prihvaćanje progonstva i odbačenosti, trpljenje i križ. Tako nas istinsko slavljenje Božića zapravo usmjeruje na hrabar i zahtjevan put – put nesebičnosti i ulaganja vlastitih snaga u promicanju života i dostojanstva svakog čovjeka, slobode i socijalne pravičnosti, djelatne solidarnosti sa svim slabima, siromašnima i rubnima, put nesebičnoga zauzimanja oko dobrobiti i napretka svakog pojedinca i čitavoga društva. #!Božićne staze#! staze su dobročinstva. I ne ostvaruju se bez odvažnosti, zahtijevajući katkad pravo junaštvo i hrabrost za velike odluke.

U božanskom daru Spasiteljeva rođenja i naša Đakovačka i Srijemska biskupija želi – uvijek s novim nadahnućem – otkrivati darove spasenja i Božji poziv upućen svakom vjerniku da se u našem vremenu plodno ostvari Isusovo poslanje, na radost svega svijeta. Potaknuta 200. obljetnicom dviju dragocjenih ustanova – Bogoslovnog sjemeništa i teološkoga učilišta, nedavno uzdignuta na stupanj Katoličkoga bogoslovnog fakulteta – naša biskupija slavi Godinu svećeničkoga i redovničkog poziva, potičući, kao prava zajednica Crkve, da od novorođenog Spasitelja svijeta svim svećenicima i Bogu posvećenim osobama te svim mladićima i djevojkama koji rastu u krilu naših obitelji i župnih zajednica, izmolimo mudrost i predanje da upoznaju “koje li nade u pozivu Njegovu” (usp. Ef 1,18). Jer, tko susretne Isusa i prihvati njegovo Evanđelje, taj mijenja svoj život i, pun radosti, kreće drugima prenijeti vlastito iskustvo. Kad god Isus neke među nama poziva da ga nasljeduju svećeničkim ili redovničkim životom, budimo spremni i otvoreni, znajući da je na svakoga od nas izlivena milost krsnoga poziva, koji se “visokom mjerom” redovitoga kršćanskoga života očituje u svetosti, čiji su putovi mnogostruki i prikladni pozivu svakoga čovjeka (usp. Ivan Pavao II., Ulaskom u treće tisućljeće, 31).

Svima Vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, te svima Vama koji ste promicatelji Isusovih vrednota u društvenom, gospodarskom, kulturnom i javnom životu – s pomoćnim biskupima Đurom Gašparovićem i Đurom Hranićem – želim sretan Božić i blagoslovljenu 2006. godinu, moleći za Vas snagu da rastete u slobodi i radosti, hrabri za svjedočanstva ljubavi koju danas radosno motrimo u prilici Djeteta Isusa.

Obasjalo Vas lice Emanuela, istinsko svjetlo našega spasenja!

U Đakovu, o Božiću 2005.

MARIN, biskup