Sarajevo, (IKA/KTA) – Kolokvij “Duhovnost katoličke obitelji u BiH – stanje i perspektive” održan 22. studenoga u Sarajevu u organizaciji Vrhbosanske katoličke teologije. Sudionike su pozdravili profesor na VKT mons. dr. Marko Josipović i dekan dr. Zdenko Spajić, dok su moderatori bili profesori dr. Niko Ikić i mons. dr. Mato Zovkić.
Izlaganje profesora na VKT dr. Šime Maršića zbog njegove odsutnosti pročitala je dr. Klara Ćavar. Dr. Maršić se najprije zaustavio na promišljanju o obitelji u vremenu komunističke Jugoslavije i njenoj ulozi u procesu religijske socijalizacije mladih. Katolička obitelj u Bosni i Hercegovini je, bez obzira na krize koje je potresaju, još uvijek važan čimbenik u religijskoj socijalizaciji mladih. Hvalevrijedno je izdavanje dokumenata i poticaji duhovne obnove obitelji koji dolaze od biskupa BK BiH, međutim u pastoralnoj praksi nedostaju konkretne inicijative na svim razinama. Vrijeme je da Katolička Crkva u BiH “utjelovi” svoje smjernice obzirom na pastoral obitelji u konkretne žive strukture koje će voditi osposobljeni svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici. Zadaća struktura za pastoral obitelji bila bi sustavno planiranje, poticanje i koordiniranje svih inicijativa u pastoralu obitelji na razini biskupija, dekanata i župa”, zaključio je dr. Maršić. U predavanju “Prirodni priraštaj kao pokazatelj bračnog morala u katoličkim obiteljima bračnog morala u katoličkim obiteljima u BiH (1996.-2007.) profesor VKT dr. don Tomo Vukšić, prikazujući službene podatke državne Agencije za statistiku BiH, zaključio je kako je prirodni priraštaj, uključujući cjelokupno stanovništvo, u stalnom i vrlo ubrzanom opadanju, a slično stanje je pokazao i statistički prikaz priraštaja katolika. Naveo je i tri osnovna razloga demografskog stagniranja Hrvata u BiH: neuspio povratak prognanika i raseljenih, negativan prirodni priraštaj katolika koji su ostali u BiH a koji se od 2003. godine u kontinuiranom procesu stalno smanjuje te novo iseljavanje Hrvata, prije svega zbog gospodarskih razloga ali i zbog nedovoljne sigurnosti i ugroženih prava. “Zato snažan naglasak u djelovanju Crkve i političkih snaga treba staviti na dva područja: zaustavljanje novoga iseljavanja i podizanje nataliteta. U protivnom tri navedena osnovna razloga – posebice ako djeluju istovremeno kao u ovom slučaju, u sinergiji – užasno su razorni. Osim toga, potrebno je stvarati ozračje sigurnosti”, zaključio je dr. Vukšić. Profesor na KBF-u u Đakovu mr. Luka Marijanović u predavanju “Telogija bračne ljubavi i duhovnost obitelji prema Bibliji i nauku Crkve” naveo je neka mjesta u Bibliji koja govore o bračnoj ljubavi te se posebno osvrnuo na nauk sv. Pavla apostola koji u poslanici Efežanima uspoređuje brak s Kristovom ljubavlju prema Crkvi. “Obitelj se uklapa u Kristovo djelo spasenja i postaje ne samo znak nego i milosno sredstvo posvećenja. Ta zemaljska stvarnost postaje sakramentalni znak zaruka Isusa Krista i njegove zaručnice Crkve”, istaknuo je mr. Marijanović, podsjećajući da je u koncilskom dokumentu Lumen gentium obitelj nazvana kućnom Crkvom. U predavanju “Brakovi i obitelji u poteškoćama: pastoralno-duhovna skrb za njih” profesor iz Đakova dr. Ivo Džinić istaknuo je da je u ovom vremenu u Crkvi postala aktualna problematika rastavljenih, razvedenih i ponovo civilno vjenčanih brakova. Naveo je i konkretne smjernice za pastoral s rastavljenima i razvedenima na župnoj razini, od uspostave komunikacije s takvim obiteljima, liturgijske molitve, osobnog razgovora, integracije takvih vjernika u život crkvene zajednice, izdvojenih pastoralnih susreta te pomoć crkvene zajednice takvim vjernicima ako su potrebni pomoći. Mr. Josip Lebo s VKT u predavanju “Unutarobiteljski dijalog – put do ljudske i kršćanske zrelosti” podsjetio je da se Crkva, u svojim dokumentima II. vatikanskog sabora, potpunije posvetila temi dijaloga, ističući da je Bog progovorio u svome Sinu, a Sveto pismo je Božji govor. Crkva želi dijalogizirati s cijelom ljudskom obitelji, o međusobnom poštivanju, slozi i zakonitoj raznolikosti. U obiteljskoj komunikaciji dijalog, slušanje, pažnja su prevažni elementi za rast, razvoj i ljudsku zrelost. Da bi se uspostavila uspješna komunikacija potrebno je krenuti od slušanja, dajući važnost emocijama i mišljenju koje se koji put ne mogu izraziti. Stoga, obitelj treba biti mjesto povjerenja i prihvaćanja, mjesto gdje se ne boji biti svoj bez maske, gdje nitko nema straha pokazati vlastite osjećaje, gdje se svatko osjeća potrebnim za ono što je i to kaže. Razgovarati u obitelji je nešto veoma duboko i konstruktivno, zaključio je mr. Lebo. Služavka Malog Isusa mr. Ana Marija Kesten pročitala je predavanje profesora na splitskom KBF-u dr. Mladena Parlova “Utjecaj obiteljskog ozračja na zrelo i odgovorno opredjeljenje za duhovno zvanje”, a potom je i sama dala osvrt na istu temu govoreći o odgovornom opredjeljenju za duhovno zvanje. Iznijela je rezultate ankete koju je napravila sa 160 mladih iz Vrhbosanske nadbiskupije o obitelji, religioznom odgoju i duhovnom zvanju. Čak 90 posto ispitanih odgovorilo je da je religioznost steklo u obitelji, a 86 posto ih ima Bibliju u kući dok je povremeno čita 67 posto ispitanih; 78 posto mladih ispitanika uvjereno je da ih Bog ljubi, a 12,90 posto ih osjeća da ih Bog često zove u svećeničko ili redovničko zvanje dok povremeni zov osjeća 29,96 posto ispitanika. “Mladi često nemaju hrabrosti otisnuti svoju lađu od obale svijeta i krenuti putem koji osjećaju da im je Bog odredio pa smo im potrebni biti bliže na putu kako bi bili nova nada naše Crkve”, zaključila je s. Ana Marija. Uslijedila je rasprava.