Kompolje, (IKA) – “Velečasni gospodine, na Vašu molbu od dana 14. studenoga 2013. Prot. br: 53/2013, u kojoj molite da Vam darujem relikvije blaženog Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, koje bi prema drevnoj tradiciji Crkve bile stavljene u oltar, u Vašoj župnoj crkvi, odgovaram pozitivno. S velikom ljubavlju i radošću dostavljam Vam relikvije bl. Miroslava Bulešića, mučenika i svećenika Porečke i Pulske biskupije, koje je pripremila Vicepostulatura za kanonizaciju blaženog Miroslava Bulešića s dokumentom koji je izdao mons. Jure Bogdan, postulator. Neka naš novi Blaženik bude nadahnuće svim vjernicima koji se budu molili pred njegovim relikvijama za evanđeosko življenje vjere pred svim izazovima koje pred nas stavlja ovo vrijeme. Bl. Miroslav je do kraja svoga života svjedočio svoju vjeru za Boga te na kraju s ljubavlju dao svoj život za Boga i Katoličku Crkvu, s porukom: ‘Moja osveta je oprost!’ Po zagovoru bl. Miroslava Bulešića na Vas i sve župljane zazivam obilje Božjeg blagoslova.” Tim riječima pozdravnog pisma porečkog i pulskog biskupa Dražena Kutleše, koje je pročitao župnik don Anđelko Kaćunko, u Kompolju je 22. kolovoza na slavlju zaštitnika župe Sv. Stjepana Prvomučenika (koje se slavi kao “letnja Stipanja”), najavljen obred polaganja relikvija Bl. Miroslava Bulešića u kameni oltar kompoljske župne crkve. Koncelebrirano misno slavlje i sam obred vodio je vicepostulator vlč. mr. Ilija Jakovljević, župnik župe sv. Kuzme i Damjana u Fažani, a suslavitelji su bili generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, otočki župnik i dekan, mjesni župnik don Anđelko, župnik Švice Mile Rajković i duhovnik slijepih i slabovidnih vlč. Jure Ladišić. Pjevanje tijekom euharistijskoga slavlja animirao je župni zbor iz Fažane.

Relikvije je u svečanoj ulaznoj procesiji pred ukrašen oltar sa slikom bl. Miroslava donijela ovogodišnja krizmanica Glorija Kranjčević, kao “predstavnica naraštaja kompoljske budućnosti”, kako je u uvodu naveo župnik don Anđelko. Obred pohrane obavljen je nakon propovijedi, u kojoj je vlč. Jakovljević, da bi se istaknula razlika između pravednikova i bezbožnikova pogleda na smrt, najprije naveo biblijske riječi: “Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru”. Naglasio je potom kako su progonitelji redovito pravednike osuđivali na smrt da bi smrtna presuda izbrisala njihovu povijest, onemogućila njihovo svako daljnje spominjanje ter zaustavila sve što su činili. Ali, “kad je riječ o pravedniku, tad smrtna kazna nema zadnju riječ, nego pravednikova djela, ono s čime se pravednik u svome životu nadahnjivao i što ga je vodilo da čini pravedna djela”, posvijestio je vlč. Ilija te nastavio: “Mnoštvo je takvih svjedoka, a mi danas pred sobom imamo dva divna lika Crkve: sv. Stjepana i bl. Miroslava Bulešića. Njih dvojicu dijele stoljeća, a povezuje ista vjera u Isusa Krista. Stoljećima udaljeni, vjerom sjedinjeni. Zbog vjere sv. Stjepan biva kamenovan, a bl. Miroslav nožem zaklan. Jedan i drugi ispovijedaju istu vjeru u času mučeničke smrti. Sv. Stjepan u času kamenovanja moli: ‘Isuse, primi dušu moju!’, a iste riječi izgovara i bl. Miroslav Bulešić dok u laniškoj župnoj kući biva udaran i na koncu nožem zaklan od strane pristaša komunističkog režima. Vidimo kako ova dva mučenika vjeru ispovijedaju i u najtežim trenutcima svoga ovozemaljskoga života. Kako je to moguće? Moguće je to onima čiji je život oblikovan evanđeljem, a duša nahranjena sv. pričešću.”

Propovjednik je potom istaknuo kako je “naš hrvatski narod u stoljetnom ispovijedanju svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Rimskome prvosvećeniku, napose u bezbožnome 20. stoljeću, podnio velike žrtve” te je naveo znakovite riječi sv. Ivana Pavla II. da je “s psihološkog stajališta mučeništvo najrječitiji dokaz istinitosti vjere, koja čak nasilnoj smrti može dati ljudsko lice i očituje svoju ljepotu u najokrutnijim progonstvima”. Danas pak, nastavio je mr. Jakovljević, “na našem prostoru progonitelji Crkve i vjere nisu više ‘krvnički’ usmjereni, već s ‘profinjenijim’ metodama pokušavaju čovjeka odvojiti od Boga. Često se čuje krilatica: ‘Ne moraš biti vjernik da bi bio dobar čovjek.’ Međutim, kakav si to kršćanin ako nisi vjernik? Bl. Miroslav je rekao: ‘Ili smo kršćani, ili to nismo. Nema polovične vjere, ne može je biti. Ako smo kršćani, moramo biti vjerni učenici Kristovi’. Te riječi i danas ovdje na ovoj župnoj svečanosti želim ponoviti sebi i vama. Nema istinskog vjernika bez nedjeljne euharistije, koja nas okuplja, hrani i snaži ne samo za vjernički, već i ljudski život”, naglasio je propovjednik, izrazivši želju “da nam promatranje ovog oltara i relikvija bl. Miroslava bude trajno nadahnuće za naš kršćanski život”, jer se možemo naći u “bijelom” ili “crvenom” mučeništvu, kako je bl. Miroslav često govorio svojim vjernicima i sugovornicima te je molio da ga Gospodin učini dostojnim za tzv. crveno mučeništvo.

Mi danas, nastavio je propovjednik, nismo izloženi “crvenome mučeništvu”, ali pred svima nama je izazov “bijelog mučeništva” – ostati vjeran Bogu i Crkvi; živjeti svoju vjeru kao otac i majka, kao mladić i djevojka; vjerom hraniti svoj profesionalni život kao političar i gospodarstvenik, radnik i umirovljenik… Pritom “moramo biti svjesni da zbog življenja i naviještanja evanđelja nećemo uvijek dobiti pljesak, nego ćemo biti optuživani da se bavimo politikom. Navještaj evanđelja nije politika već život svakog svećenika i vjernika. Bl. Miroslav zbog svakog angažiranog pastoralnog rada u župi Baderna kraj Poreča bivao je od komunističkih vlasti optuživan da se bavi politikom…” A pred nama danas “stoje isti evanđeoski izazovi u pastoralu, ali i slične osude od ovoga svijeta, kojemu ponekad u devastaciji moralnog i vjerskog života smeta vjernik – kao biskup, svećenik, redovnik, redovnica, iznad svega istaknuti vjernik laik. Bl. Bulešić je svojim neprijateljima odgovorio u svome Duhovnom testamentu: Moja je osveta – oprost!”, rekao je na kraju vlč. Jakovljević te zaključio željom da te Blaženikove riječi i danas budu naš zajednički odgovor svima onima koji nas napadaju i progone.

U zahvalnoj riječi na kraju misnoga slavlja župnik Kaćunko najprije je pročitao pozdravno pismo biskupa Mile Bogovića: “Izražavam radost što jedna župa naše Gospićko-senjske biskupije, kao prva u Hrvatskoj, zahvaljujući dobroti Porečke i Pulske biskupije, dobiva relikvije bl. Miroslava Bulešića, svećenika-mučenika. Želim da primjer i zagovor sv. Stjepana Prvomučenika i bl. Miroslava Bulešića, kao i svih hrvatskih mučenika, bude i Vašoj župi i cijeloj našoj biskupiji izvor snage za svjedočenje Evanđelja u svakodnevnom životu.”
Potom je župnik pozdravio okupljene vjernika, među kojima je bilo mnogo hodočasnika iz susjednih župa Otočca, Švice, Brloga i Vratnika, zatim nazočne svećenike, kao i predstavnike svjetovnih vlasti na čelu s dožupanicom Ličko-senjske županije Ivanom Tomaš i otočkim dogradonačelnikom Nenadom Jankovićem. Zahvalio je posebno svećenicima koji su vodili trodnevnu duhovnu pripravu te skupinama koje su animirale pjevanje u tim slavljima, kao i fažanskom zboru na glazbenom doprinosu tome slavlju. Na kraju je posebno pozdravio predvoditelja slavlja vlč. Jakovljeviću i preko njega biskupa Kutlešu, te im zahvalio za relikvije bl. Miroslava Bulešića, “koje su kao dragocjen dar pohranjene u oltar kompoljske crkve kao u sef neprocjenjive vrijednosti”. Izrazio je također nadu da će to slavlje pridonijeti jačoj vezi među biskupijama koje je povezao bl. Miroslav, a zagovor svih svetih hrvatskih mučenika duhovnom zajedništvu cijeloga našeg naroda.

Nakon euharistijskoga slavlja golema radost svih okupljenih prenesena je na prostor pored crkve gdje je održano tradicionalno pučko veselje uz tradicionalni lovački kotlić i glazbu, pjesmu, ples i druženje do večernjih sati.