Zadar, (IKA) – Komunikacijska osposobljenost vjeroučitelja u školi bila je tema stručnog skupa za vjeroučitelje Zadarske nadbiskupije održanom u subotu 2. travnja u pastoralnom centru Uznesenja BDM u Zadru, u organizaciji nadbiskupijskog Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje – podružnice Split. O fenomenu komunikacije u filozofskoj misli izlagala je mr. Ana Jeličić, a o komunikacijskoj osposobljenosti vjeroučitelja u školi mr. Mladen Klanac. Pod vodstvom Sabine Marunčić i Snježane Rađe održane su i pedagoške radionice u kojima su vjeroučitelji praktično razmatrali komunikacijske vještine na razrednoj i školskoj razini. Premda je dobra komunikacija temelj uspješnih međuljudskih odnosa, većina ljudi ne komunicira dobro. No komunikacija je vještina koja se može unaprijediti. “O dijalogu se puno više priča nego što ga se sprovodi. Mi sve više participiramo na tuđem dijalogu nego što vodimo vlastiti. Dijalog je sve više tema rasprava i sadržaj je polemika, a sve manje sastavnica naših života i konstitutivni dio naših odnosa”, istaknula je Jeličić, upozorivši da i komunikacija, više nego je proces, postaje univerzalna i sveprisutna riječ koja ima puno interpretacija, definicija i značenja i objekt je mnogih studija. Premda je aktualna tema, sve više se udaljava od svog etimološkog značenja – staviti, stajati, biti zajedno. U međusobnoj komunikaciji nedostaju osnovni pojmovi na kojima se inzistiralo u filozofskoj misli misaonih inovatora koji su u susretu, prisutnosti, dijalogu i odgovornosti prepoznali uvjete za autentičnost međuljudske komunikacije, rekla je Jeličić, istaknuvši da u obilju zabavnih i zanimljivih sadržaja te privlačnih tehničkih pomagala i sredstava čovjek stvara iluziju ostvarivanja dijaloga i odnosa s drugima ili inzistira na njima ne bi li zamaskirao istinski osjećaj osamljenosti i izoliranosti. “Unatoč mnoštvu kontakata koje je čovjek u mogućnosti ostvariti putem suvremenih medija, nikad se kao prije u povijesti ne žali zbog osjećaja osamljenosti. No razlog je i opravdan jer je čovjek zaista sam ukoliko nema bližnjih i ako nema na koga usmjeriti svoju ljubav. Čovjek je pozvan posredstvom drugog vidjeti i samog sebe”, poručila je Jeličić.
Jeličić je predstavila i značajke predstavnika filozofije dijaloga, Martina Bubera i Emmanuela Levinasa, čiji je stav da je jedini prihvatljivi interpersonalni odnos, odnos dva subjekta koji se ne završava na vezi kao nečem statičnom, kao statusu, nego je ono događanje: su-život, su-govor, zajedništvo. Televizija i internet predstavljaju svijet u sličicama, fragmentima i na taj način osiromašuju ljudsko iskustvo. Temeljno za međusobne odnose je sposobnost i spremnost s nekim podijeliti trenutak, situaciju, bol, radost ili život. “Danas je tako nešto teško realizirati jer mjesto izmjene nije zajedništvo nego virtualan svijet u kojem se ne govori o life sharingu nego o file sharingu, ne govori se o dijalogu koliko o dijablogu, a život se svodi na on i off line. Pred nama stoji izazov humanizacije komunikacije koja preuzima obrise masovnosti i tako gubi svaki oblik intimnosti. Taj izazov znači povratak na fundamentalno za ljudski život – povratak na zajedničko iskustvo, zajednički hod u kojem upoznajemo sebe i svijet oko sebe. Takav odnos je autentičan ukoliko uključuje osamljenost, ne izoliranost i tišinu kao stanja u kojima smo osjetljiviji i sposobniji čuti zov drugoga, ostvariti s njim dijalog i najuzvišeniji oblik komunikacije – ljubav”, zaključila je Jeličić.