Vatikan, 28. 9. 1998. (IKA) – Dnevni list talijanske krajnje ljevice “Il Manifesto” od 27. rujna oštro napada odluku Svetog Oca da proglasi blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Već sam naslov “Hrvatska, blaženi zločinci” daje naslutiti o kakvom je pisanju riječ, te upućuje na namjere člankopisca Giacoma Scottija, koji u podnaslov stavlja: “Za pet dana Wojtyla će u Zagrebu ‘blaženim proglasiti’ Alojzija Stepinca”.
Ovaj je članak svakako jedan od najžešćih napada na novog blaženika koji se je ovih dana pojavio u javnosti. “Slama se mit o Alojziju Stepincu”, započinje svoj članak Scotti, “hrvatskom kardinalu koji je u II. svjetskom ratu podupirao ustaški režim”, pozivajući se na pisanje “znanstvenika Zorana Malenice” u posebnome tjednom prilogu “Novoga lista” “Plus” koji, prema Scottiju, ruši “hrvatske mitove i legende, kao i stvaranje nacionalnih mitova koji su se još pojačali s trenutnim nacionalističkim režimom u Hrvatskoj.” Navodeći tko je to Stepinca osudio na strogi zatvor, člankopisac Scotti spominje tek da ga je osudio “sud u Zagrebu”. Da je to bio komunistički sud, a proces montiran Scottiju, naravno, nije poznato, te piše da ga je osudila “ondašnja vlast” i to zbog toga što je bio “najviša katolička vlast u Hrvatskoj, a time i najodgovorniji za suradnju Katoličke Crkve s ustaškim režimom u razdoblju od 1941. do 1945.”.
Prema Maleničinu pisanju, koje navodi Scotti, “Stepinac je ušao u hrvatsku mitologiju 50-tih i 60-tih godina”, u doba “zaoštravanja hladnog rata i sukoba između režima narodne demokracije s jedne, i Vatikana s druge strane, a hrvatska Katolička Crkva sve je učinila da bi Stepinca prikazala kao nevinu žrtvu komunističkog režima, kao simbol svjedočanstva vjere u teškim vremenima”. To je tumačenje, prema Scottijevom mišljenju, vrhunac doživjelo “upravo zbog političkih i ideoloških razloga” te se pretvorilo “u odluku Vatikana da Stepinca proglasi blaženim i to kao mučenika vjere”.
“No, nakon svakoga vrhunca slijedi spuštanje, pad”, “mudro upozorava” Scotti i nastavlja: “Kada prođe nacionalistička opijenost, mitološka zadaća osoba poput Stepinca – piše Malenica – mora se što objektivnije prosuditi tu osobu, bez mitološkog slavljenja.” “Il Manifesto” tvrdi da je pred povjesničarima velika zadaća u proučavanju dokumenata na temelju kojih će se “moći dati objektivni sud o kardinalu Stepincu”, osobi koja je “prežurno proglašena blaženom te krenula putem proglašenja svetim.” Scotti potom piše, a pozivajući se na pisanje Zorana Malenice, da taj čin Katoličke Crkve “ne smije spriječiti povijesnu znanost da nastavi s produbljenim istraživanjima, ispitujući sve stvari u svrhu objektivne procjene Stepinčeve povijesne uloge”, te čak kao jedan od “mogućih razloga” Stepinčeve osude od strane komunističke vlasti navodi Stepinčevu poslanicu upućenu hrvatskim biskupima, a od njih vjernicima, u kojoj “pozivaju na neposluh prema novoj vlasti”. Nije li taj čin, pitaju se Malenica i Scotti, pridonio “zaoštrenju odnosa s novom vlašću?”, tj. s Titovim partizanima.
Dovodeći u sumnju temeljitost istrage i postupka za proglašenje blaženim kardinala Stepinca Scotti, navodeći Malenicu, zahtijeva “ispitivanje Stepinčeve misli o društvenim i političkim promjenama koje su se događale u svijetu u prvoj polovici XX. st, te vidjeti što je mislio o socijalističkim idejama, o pitanju radništva, itd.”, te upozorava da “danas Stepinca poput zastave uzdižu nekadašnji ustaše”.
U istom se članku Scotti osvrće i na unutarnje odnose Crkve u Bosni i Hercegovini. Navodeći sukob između mostarskog biskupa Ratka Perića i franjevaca, člankopisac zaključuje da Papina vlast unutar “hrvatsko-bosanske Crkve” sve više slabi, tj. da je – kako kaže – “uzdrmana”.