Vatikan, (IKA) – U provođenju glasovanja za vrijeme Drugoga vatikanskog koncila koristile su se tada najnovije tehnološke metode. Gotovo 3000 koncilskih otaca uneseno je u kartični sustav s podacima svakog sudionika na crkvenom saboru. Temelj tog sustava, koji je značajno pojednostavnio i ubrzao glasovanje je tzv. Master kartica koju je dobio svaki od otaca na Koncilu. Kartica je bila veličine razglednice, a stroj koji ju je očitavao mogao je s nje dobiti sve podatke o vlasniku: ime i prezime, titulu, sjedište, nacionalnost, godinu rođenja i ređenja, kao i je li koncilski otac biskupijski svećenik ili redovnik.
Master kartica bila je osnova za druge dvije kartice koje su se uručivale biskupima na svakoj generalnoj skupštini. Glasači su dobili najprije bijelu karticu koja je registrirala nazočnost, a zatim i zelenu karticu za glasovanje.
Na glasačkoj kartici bili su upisani: broj sjedala, identitet, titula i biskupijsko sjedište. Također je ostavljen prostor na koji je koncilski otac morao posebnim nalivperom staviti svoj potpis. Stroj, premda nije mogao provjeriti je li potpis krivotvoren, ipak je mogao prepoznati i provjeriti je li korištena posebna tinta, a sve da bi se izbjegla bilo kakva mogućnost da glasuje netko tko nema pravo glasa.
Razlog uporabe Olivetti stroja bila je točnost i brzina provjere broja glasača i njihovih prava, određivanje njihova redoslijeda glasovanja te prije svega brzo i precizno registriranje svakog potvrdnog, protivnog i suzdržanog glasa. Nakon višetjednih provjera i proba u Tajništvu, stroj je podešen i prilagođen potrebama koncilskih otaca, a postavljen je u Kapelu Sakramenta.