Sarajevo, (IKA/KTA) – Konferencija za novinare na završetku 50. jubilarnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održana je 5. studenoga u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu. O radu zasjedanja govorili su predsjednik BK BiH banjolučki biskup Franjo Komarica i dopredsjednik vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Biskup Komarica zahvalio je djelatnicima sredstava društvenog priopćivanja za dosadašnji doprinos u prikazivanju života i rada Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini te izrazio nadu za nastavak dobre suradnje. Zamoljen da prokomentira nedavni napad na Samostan sestara milosrdnica u Banjoj Luci, biskup Komarica kazao je da je uputio pismo ministru unutarnjih poslova Republike Srpske Stanislavu Čađi, apelirajući da se slučaj stavi pod određeni stupanj ozbiljnosti te da se učini sve potrebno kako bi se sigurnijim osjećali i stanovnici drugih samostana kao i svi građani. Govoreći o općoj situaciji prognanih katolika u Republici Srpskoj, rekao je da se više od 95 posto njih još nije vratilo na svoja ognjišta, a kao razloge tomu naveo je nedostatak političke volje, materijalne pomoći, te službeni stav državne vlasti. Istaknuo je da nesređene stavove prema tome otvorenom pitanju imaju i međunarodni predstavnici koji ne kriju razočarenje slabim učinkom njihove humanitarne pomoći. Na kraju je domaćim političarima poručio da su prije svega dužni uvažavati pravo na rodni kraj te da, u kontekstu života hrvatskog naroda u RS-u, Hrvati zavrjeđuju bar onoliko pomoći koliko su imali Srbi pri povratku na svoje u Federaciji BiH.
Kardinal Puljić između ostaloga je zahvalio biskupima za iskazanu solidarnost u povodu presude Općinskog suda u Sarajevu kojom se Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom nalaže deložacija iz dijela njegovih prostorija. Drago mi je što su kao biskupi zauzeli jasan stav i to ne samo u odnosu na ovo što se događa meni, odnosno Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom, nego i u odnosu na slične presude prema mnogim drugim građanima na temelju obespravljujućeg zakona. Postoji djelovanje po zakonu, ali postoji i djelovanje po moralu i pravdi. Ovdje je po zakonu urađeno ispravno, ali je donesena moralna nepravda, jer ljudima se oduzima privatno vlasništvo. Ne samo meni nego i drugim ljudima, kazao je kardinal Puljić.
Na novinarski upit, hoće li ispoštovati odluku Suda i izići iz prostorija, kardinal Puljić izrazio je nadu da će doći do pametnog rješenja prije toga čina, imajući u vidu da je riječ o privatnom vlasništvu te da ima dovoljno razloga zbog kojih presudu ne smatra pravednom te da ima moralno pravo braniti imovinu Crkve i svoj opstanak u toj imovini. Zamoljen da prokomentira priopćenje vijećnika u Gradskom vijeću Sarajeva Vladimira Gojera, u kojem se kaže da se katolici u Sarajevu sistematski progone, kardinal Puljić kazao je kako je vrlo začuđujuće da su zastupnici bili gotovo jednoglasni u donošenju ovakvog zakona premda ih je Međureligijsko vijeće u nekoliko navrata upozorilo da je riječ o nepravednom zakonu. Ova presuda nije uvažila činjenicu da je zgrada bila samo nakratko nacionalizirana te ubrzo denacionalizirana i tek tada je nasilno useljena, pojasnio je kardinal Puljić, istaknuvši da suradnik Udbe Fadil Smajović nikada nije plaćao stanarinu te da su mu, odmah nakon što je mons. Puljić imenovan vrhbosanskim nadbiskupom, kupili i ponudili stan od 100m2, ali ga nije prihvatio iz poznatih razloga. Budući da sud nije to uvažio, smatramo da smo presudom oštećeni. Ako tako rade s jednom ovakvom institucijom, pitam se, kako svoja prava može ostvariti čovjek koji nema nikakav utjecaj u javnosti. Ako želimo graditi pravedno društvo, onda je ovo ozbiljno pitanje. Parlament i vlast mora čim prije pristupiti donošenju zakona o restituciji i povratku oduzete imovine, istaknuo je kardinal Puljić, podsjetivši da i u sadašnjem zakonu piše da će se općinske vlasti pobrinuti za nadoknadu. Neka općina nađe stan za tog čovjeka kojeg je država uselila ovdje. Neka ga država i iseli, a ne ja. Kad bi se radilo o socijalnom slučaju, moralna pravda bi od mene tražila da nađem potporu za rješenje stanarskog prava, ali ovdje se ne radi o socijalnom slučaju, istaknuo je kardinal Puljić, zahvalivši Gojeru, s kojim je podnosio ratna zbivanja i koji poznaje situaciju, smatravši da je njegova reakcija plod ljubavi prema Sarajevu.
Odgovarajući na upit, kako riješiti problem neravnopravnosti Hrvata u Sarajevu, kardinal Puljić je kazao da treba ići putem jednakopravnosti. Za jednu državu je ponos kada je svaki građanin siguran i radostan u svome domu. Mi želimo takvo društvo – da svaki građanin u svakom mjestu Bosne i Hercegovine bude siguran, slobodan i da se osjeća zbrinut u smislu da ne mora strahovati za svoj život, za svoju djecu, za svoj posao za svoj dom. To je dužnost i to ne samo ne samo radi katolika. Pravo je da ja kao nadbiskup govorim za katolike jer sam na neki način zadužen, ali ne znači da mi sad tražimo privilegiju na račun drugoga. To ne bi bilo katoličko naučavanje – to bi bilo protivno mojoj vjeri. Moja vjera naučava pravdu, pravednost i jednakopravnost. I u tom smislu što god želim za katolike želim i drugima, kazao je kardinal Puljić.
Zamoljen da komentira tvrdnju iznesenu u Gojerovu pismu, da se u glavnom gradu BiH vrši sustavni progon katolika te se od gradonačelnika Behmena traži da sa službama Grada Sarajeva napravi ozbiljnu analizu nestajanja katolika s teritorija grada Sarajeva, kardinal Puljić istaknuo je potrebu cjelovite analize gibanja stanovništva, napomenuvši da je katolika sigurno sve manje u Sarajevu i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Zauzeo se za cjelovit popis stanovništva kako bi se izbjegla manipulacija brojkama te napomenuo da Katolička Crkva u BiH raspolaže godišnjim izvješćima župnika o broju katolika.