Varaždin, (IKA) – U povodu medijskih istupa posljednjih dana glede povrata zgrade nekadašnjeg isusovačkog kolegija u Varaždinu, u kojoj je smješten Fakultet organizacije i informatike, u Biskupskom ordinarijatu Varaždinske biskupije održana je u ponedjeljak 13. ožujka konferencija za novinare. Novinarima su se obratili generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina, kancelar mons. Antun Perčić i voditelj arhiva mr. Damir Bobovec, koji je na početku iznio priopćenje Biskupskog ordinarijata.

Biskupski ordinarijat Varaždinske biskupije žali zbog medijskih pokušaja osporavanja prava na povrat zgrade nekadašnjeg isusovačkog kolegija u Varaždinu, u koji je danas smješten Fakultet organizacije i informatike, kao i načina na koji su se u tu kampanju uključili lokalni vlastodršci. Predstavnici Biskupije istaknuli su kako je to pitanje čisto pravne naravi te pripada nadleštvu pravne države, a pokušaji njegova medijskog eksploatiranja, tj. apeliranja na javno mnijenje u kojima se pomoću neistina i poluistina kod javnosti pokušava izazvati nekakva sućut i naklonost prema sebi, a revolt prema Crkvi, ne mogu i nikad neće moći nadomjestiti argumente.

Podsjetili su kako je riječ o zgradi naslonjenoj na katedralu, koju su u 17. stoljeću izgradili isusovci. Po ukinuću isusovačkog i pavlinskog reda, zgradu je preuzeo državni erar, da bi je država 1940. godine vratila u vlasništvo Zagrebačke nadbiskupije. Zgrada je nacionalizirana 1959. godine, otkad se koristila za potrebe Više ekonomske škole te kasnije fakulteta. Još u travnju 1997. godine, neposredno uoči osnutka Varaždinske biskupije, podnesen je zahtjev za povratom zgrade Crkvi, na čemu se radilo proteklih godina kako bi se Varaždinskoj biskupiji vratila zgrada koja joj treba kao kapitalni objekt za djelovanje. Od strane biskupije u više je navrata nedvosmisleno isticano kako se studenti ne izbacuju na ulicu, nego se traži povrat zgrade koju je Crkva gradila, dok se fakultetu omogućava korištenje zgrade dok mu se ne pronađe ili izgradi novo sjedište. No, to ne može biti razlog osporavanja ili odugovlačenja povrata zgrade u vlasništvo Biskupije. Ta se činjenica uporno zaobilazi i prešućuje u medijskim istupima u kojima upravo to isticanje “bacanja na ulicu” treba imati udarni propagandni efekt. Stoga su predstavnici Biskupije istaknuli kako je nejasno zbog čega, unatoč svih ovih činjenica, predstavnici lokalnih vlasti, fakulteta, te akademskih i političkih krugova zaobilaze istinu i opiru se pravu i pravdi. Argument po kojem ni sporazum sa Svetom Stolicom ne predviđa povrat objekata koji su u obrazovnoj funkciji otpada, jer FOI nije vlasnik zgrade u kojoj se nalazi, a Crkva je, s druge strane, potražuje kao kapitalni objekt.

Pravo vlasništva je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i mora se provoditi u praksi. Kako mislimo ući u Europu bez poštivanja jednog od osnovnih prava – prava vlasništva? Istaknuli su da su ih kod lokalnih obnašatelja vlasti arogantni i arbitrarni istupi ovih dana upravo zapanjili i pružili zoran primjer pokušaja lokalne političke opstrukcije u ostvarivanju prava zajamčenog državnim, odnosno međudržavnim zakonodavstvom. Obveze koje je država preuzela međunarodnim ugovorom i koje su ušle u njezino vlastito zakonodavstvo ne mogu ne ticati se lokalne vlasti. Također su istaknuli da je teško vjerovati da je smještaj fakulteta u zgradi iz 17. stoljeća, koja ima i ulaz u katedralu i s njom čini jedinstvenu arhitektonsku i povijesnu cjelinu, od presudne važnosti za razvoj visokog školstva u Varaždinu. Podsjećaju kako se istodobno donosi urbanistički plan izgradnje sveučilišnog kampusa s fakultetima u predgrađu Varaždina, te se pitaju “zar samo za FOI tamo neće biti mjesta?”. Na kraju su istaknuli kako se Varaždin ponosi činjenicom što je biskupski grad, no kad biskupija traži prostor za svoje dugoročno normalno djelovanje, i to onaj koji joj po pravu pripada, tada se nailazi na tisuću prepreka, i to od onih koji bi trebali provoditi pravo i zakon. U svojim pitanjima na kraju konferencije brojni novinari dodali su i komentare kako je očigledno riječ o određenim interesima lokalnih vlasti, kao i dnevnoj politici.

Tako je postavljeno pitanje je li u međuvremenu, otkad su prije nekoliko godina biskup, gradonačelnik i dekan fakulteta potpisali promemoriju o povratu zgrade, došlo do kakvih promjena, uz podsjećanje da je tada potpisano kako biskupija želi ući u vlasništvo zgrade odmah, a u posjed kad se stvore uvjeti za to, a do tada će fakultet obavljati u njoj svoju djelatnost, i to sve dok se ne omogući preseljenje u novoizgrađeni prostor. Predstavnici biskupije odgovorili su kako se taj dogovor od strane biskupije nikad ni nije mijenjao ili osporavao, no biskup je na svoje dopise o toj tematici prestao dobivati odgovore.

Odgovarajući na upit je li biskupija iznenađena agresivnijim nastupom lokalne politike prema ovom povratu imovine, mons. Godina kazao je kako su ga napisi u medijima i istupi čelnika županijske i gradske vlasti te fakulteta podsjetili na davna vremena, koja nisu tako davna: kada se htjelo nekoga osuditi i pripremiti politički proces, tada se najprije išlo oblatiti nekog poluistinama i neistinama, prikazati ga kao krivca, da bi se onda pozvalo ljude na bijes i potaknulo ih da se pokrenu, kao što je i sam gradonačelnik pozvao Varaždince na bijes, kazavši kako “Crkva izaziva na bijes”. “Župan kaže kako u Varaždinu neće proći neke protuzakonite stvari. Zar nas to ne podsjeća na nekadašnji Divlji zapad, no tamo je šerif barem štitio zakon? Ovdje ističu da “neće proći”. Što “neće proći”? Zar neće proći pravo vlasništva, zakon, zakonodavstvo, pravo, pravda? Sve nas to podsjeća na nešto što je bilo nevjerojatno za očekivati. Ono što nam je priznala nekadašnja Kraljevina Jugoslavija povratom vlasništva 1940. godine, to se sada osporava današnjim demokratskim predstavnicima na lokalnoj razini. Dok se predstavnici države i HBK pokušavaju usuglasiti kako riješiti povrat imovine, na lokalnoj razini se to opstruira. Za mjesec dana bit će devet godina kako je podnijet zahtjev za povratom. Ne radi se samo o tome što je to zgrada koja je cjelina s katedralom, nego biskupija mora i živjeti i djelovati”, kazao je mons. Godina. Pritom je upitao: “Tko je gradio tu zgradu, tko je u njoj stanovao? Zar su oni bili protiv naroda, zar su oni iskorištavali narod ili su ga odgajali. Zar nije upravo Varaždin po tim ljudima, koji su u toj zgradi isusovačkog kolegija stanovali, dobio današnji barokni izgled. Maknite današnje tornjeve i crkvene zgrade iz Varaždina – što će ostati od tog grada kulture, povijesti, tradicije? Danas nas začuđuje što se ovakva hajka vodi protiv nečega što ne postoji. Trebalo bi imati poštenja i kazati na čemu smo, što želimo, a što ne želimo priznati. Ako oteto ne želimo vratiti, onda recimo otvoreno da to ne želimo”, istaknuo je mons. Godina.

Odgovarajući na pitanje koji će sadržaji biti u zgradi, mr. Bobovec kazao je kako je riječ o mladoj biskupiji, koja još svakodnevno razvija svoju infrastrukturu potrebnu za normalan život. “Biskupija još uvijek nema prostora za brojne sadržaje koje imaju ostale biskupije: nema sjemenište, dijecezanski muzej, biblioteku… Ovih se dana pisalo u medijima kako je biskupija u Varaždinu dobila više kapitalnih objekata, što nije istina. Jedini kapitalni objekt koji je dobila je zgrada isusovačke gimnazije u kojoj je Ordinarijat, dok je zgrada u kojoj biskup stanuje dana na korištenje. Gdje je to mnoštvo zgrada koje je dobila biskupija u Varaždinu? Stoga uvijek apeliramo na baratanje činjenicama i argumentima u raspravi. Iskreno nam je žao što je ovaj grad, koji se dosad ponosio i svojom međuljudskom i političkom kulturom i odnosima spao na ovakva prepucavanja onih koji bi trebali surađivati na dobro čovjeka”, istaknuo je mr. Bobovec.

Na daljnju primjedbu novinara kako nije popularno izbacivati nekog na ulicu, mons. Perčić ponovio je da se nikoga ne izbacuje na ulicu, nego se traži povrat vlasništva, dok će fakultet tako dugo koristiti tu zgradu dok se ne naprave ili urede novi prostori. Nikada nije bilo riječi o deložiranju ili hitnom izbacivanju na ulicu, kao što se pisalo ovih dana u medijima, rekao je kancelar Perčić.

Mons. Godina podsjetio je da je 1940. godine Zagrebačka nadbiskupija bila upisana kao vlasnik zgrade, no i dalje je u njoj nastavio djelovati sud, kojeg se ni tada nije izbacivalo iz zgrade. Kazao je kako se sve može dogovoriti, no treba postupiti sukladno donesenom Zakonu o denacionalizaciji i sklopljenim ugovorima. Istaknuo je kako je to jedina zgrada u Varaždinu čiji povrat traži Varaždinska biskupija, i to ne kao novčano obeštećenje, nego kao zgradu, čim se stvore uvjeti za to. “Ta zgrada je potrebna biskupiji za djelovanje. Što je i logično: da zgrada uz katedralu i biskupsku crkvu pripada i služi pravom vlasniku – Crkvi za odgoj budućih svećenika koji će biti učitelji vjere i kulture tog naroda. Nije nam jasno zašto bi to bilo sporno”, rekao je mons. Godina.

Na upit na koji će se način riješiti ulaganja fakulteta u zgradu, mons. Godina kazao je kako je potrebno razjasniti da je fakultet korisnik, a ne vlasnik zgrade, jer je kao vlasnik još upisana Općina Varaždin. “Grad Varaždin dao je zgradu fakultetu na korištenje, a tijekom proteklih 40 godina zgradu je trebalo i održavati. Stvar je dogovora kako će se riješiti ulaganja, ali je potrebno imati u vidu i korištenje. Država se obvezala da će za fakultet osigurati sredstva za izgradnju nove zgrade. Na posljednjem sastanku, na kojem su bili predstavnici grada, fakulteta i svih ministarstava rečeno je kako se vlasništvo nad zgradom vraća Varaždinskoj biskupiji, jer je to pravno osnovano, a Crkva je ovu zgradu navela kao kapitalni objekt za povrat. S najvišeg mjesta u državi obećano je da će država u idućim godinama financirati novu zgradu za fakultet. Jer za biskupiju ova zgrada vezana uz katedralu više znači nego za fakultet kojem to ne mijenja odgojno-obrazovnu funkciju”, zaključio je mons. Godina na konferenciji za novinare.