Zagreb, (IKA) – Tijek i sadržaj trećega zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije predstavljen je na konferenciji za novinare u subotu 1. travnja na Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu.
Uvodne napomene uz ovo zasjedanje novinarima je iznio tajnik Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije dr. Denis Barić. Podsjetio je kako je tema trećeg zasjedanja „Crkva zagrebačka u zajedništvu svoga poziva i poslanja”, a unutar te teme nalaze se izuzetno važne jedinice o kojima se raspravlja: ustroj Zagrebačke nadbiskupije, župa, obitelj, zaređeni službenici, posvećeni život te vjernici laici.
Tijekom ovog zasjedanja, Sinodska skupština ima 188 članova čije je sudjelovanje u radu Sinode iznimno veliko. Do sada je interveniralo 60-tak članova Sinode, a do kraja trećega zasjedanja svoje intervente predstavit će još dvadesetak članova, rekao je dr. Barić te istaknuo kako mnogi članovi Sinode koriste mogućnost da u roku od tri dana po završetku zasjedanja, što predviđa Pravilnik Sinode, pošalju svoje prijedloge na adresu Tajništva Sinode koji se onda razmatraju i jednako su vrijedni kao i oni prijedlozi izrečeni u sinodskoj dvorani. Također je rekao kako je tijekom ovoga zasjedanja bilo glasovanje o prijedlozima koji su bili vezani uz drugo sinodsko zasjedanje, a ono je na općenitoj razini bilo posvećeno liturgiji. Povjerenstvo za to drugo tematsko područje izradilo je 56 prijedloga koji su načinjeni na temelju 142 intervenata koliko ih je prikupljeno tijekom drugoga sinodskog zasjedanja.
Vezano uz te prijedloge, članica Povjerenstva za Drugo tematsko područje Sinode s temom „Crkva zagrebačka u slavlju Kristova otajstva” s. Tea Barnjak istaknula je kako je spomenute 56 propozicije o kojima se glasalo obuhvaćaju liturgijski pastoral, usmjerene su na liturgijski život župe te idu u smjeru većega angažmana i uključivanja vjernika laika u život župe.
Nadamo se da će većinu toga biti moguće primjenjivati u našim župnim zajednicama. Pri tome smo imali u vidu da je Zagrebačka nadbiskupija velika i da su različite mogućnosti pojedinih župnih zajednica, u smislu da je različita tjedna mogućnost neke zagrebačke gradske župe i župa koje se nalaze u seoskim sredinama, pojasnila je. Osvrnula se i na sudjelovanje u radu Sinode devet redovnica i devetnaest redovnika iz različitih zajednica.
Današnje i jučerašnje područje kao jedno od zasebnih tema ima i posvećeni život. U toj su tematskoj cjelini sabrani svi oni prijedlozi koje su tijekom predsinodskih rasprava koje su se odvijale unazad desetak godina sami redovnici predložili i raspravljali o svom načinu života te su kroz te predsinodske rasprave nastojali uputiti na teškoće s kojima se danas susreću, osobito u pogledu življenja vlastitih karizmi u ovoj mjesnoj Crkvi i hrvatskome društvu, rekla je s. Barnjak, te dodala kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji djeluje 19 muških redovničkih zajednica, 33 ženske redovničke zajednice, 3 kontemplativne ženske redovničke zajednice i jedan svjetovni institut. „Vjerujemo da smo u svojoj različitosti poziva i poslanja dar i ovoj zagrebačkoj Crkvi i osjećamo obvezu da po svojim vlastitim karizmama u skladu s našim vlastitim pravom dadnemo još jedan doprinos u ovome suvremenom svijetu u kojem živimo, osobito u mjesnoj Crkvi”, rekla je s. Barnjak.
Osvrt na Treće tematsko područje „Crkva zagrebačka u zajedništvu svoga poziva i poslanja” dao je ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta dr. Josip Šimunović. Istaknuo je kako su interventi išli za time da se posvijesti „što smo i tko smo kao Zagrebačka nadbiskupija”. Posebno je uputio na područje obitelji koje je bilo u fokusu zasjedanja, a spominjala se i inicijativa za obnovom nekih djelatnosti koje su se ranije provodile, poput katoličke bolnice. Raspravljalo se i o župi i oživljavanju pastorala, kako se nitko ne bi osjećao zapostavljen. Spomenuo je i činjenicu kako su oči drugih (nad)biskupija uprte u ovu Sinodu i ono što će ona iznjedriti.
Članica Sinode, kao i Povjerenstva Trećega tematskog područja Nikolina Bizečki govorila je o sudjelovanju vjernika laika. Istaknula je kako se na Sinodi osjeća zajedništvo vjernika laika, svećenika, redovnica i redovnika. „Ni u jednom trenutku nisam osjetila da se bilo koji naš intervent, naša riječ osjetila kao napad, nešto što je nedostižno i nemoguće. Upravo suprotno, prihvaća se kao naš poticaj i želja da zajedno izgradimo nešto novo. Također, očituje se zajedništvo s nadbiskupom i pomoćnim biskupima. To sve nama vjernicima laicima daje do znanja da ni oni nisu sami, a da ni mi nismo sami, nego zajedno želimo ‘veslati u istom smjeru’, zajedno želimo naći neke nove putove za zagrebačku Crkvu i zajedno izgraditi nešto bolje, na starim temeljima, ali svakako biti ukorak s vremenom”, rekla je Bizečki.
Na pitanje novinara o konkretnim prijedlozima vezanima uz pastoral u župama, s. Barnjak je istaknula kako se radi o potrebi promicanja liturgijskoga pastorala. „Osjeća se potreba većeg angažmana i vjernika laika, svećenika i redovnika. U tom se smislu polazi od onoga što mi slavimo, a slavimo Kristova otajstva. I to što slavimo odražava se u onome što mi jesmo, tako sva naša poslanja idu od liturgije koja je izvor i vrhunac slavlja Crkve u kojoj svaki puta kada nam svećenik govori ‘idite u miru’ zapravo dobivamo poslanje za svijet u kojem živimo”.
Na pitanje vezano uz pripremu za ženidbu, pročelnik Tiskovnoga ureda Zagrebačke nadbiskupije i voditelj konferencije za novinare mr. Borna Puškarić istaknuo je kako je o tome bilo riječ na prošlom, ali i na ovom zasjedanju. Podsjetio je da je „Zagrebačka nadbiskupija jedina institucija na području grada Zagreba koja se ozbiljno bavi pripremom zaručnika za brak. U nadbiskupiji se provodi zaručnički tečaj koji organizira Ured za pastoral braka i obitelji i on traje tjedan dana kroz pet susreta. Bilo je prijedloga da se taj tečaj produlji, intenzivira, da se osmisle neki oblici radionica, vikend-susreti za mlade parove”. Dr. Šimunović je upozorio kako priprava za brak nije samo neposredna, već i daljnja, bliža. Priprava počinje u obiteljima, u dječjim vrtićima, u školi po primjerenom ponašanju prema obitelji, a potrebna je i briga o obitelji nakon vjenčanja. Istaknuo je kako je bilo riječi i o rastavljenima, a ponovno civilno vjenčanima, te je stavljen naglasak da se treba voditi više briga o njima, jer te osobe Crkva nije otpisala.
Uz obiteljsku problematiku koja je jedna od tema u fokusu sinodskih zasjedanja, s. Tea Barnjak rekla je: „Budući da svi mi članovi Crkve i zaređeni službenici, posvećene osobe i vjernici laici dolazimo iz konkretnih obitelji, nama obiteljska stvarnost nije tako daleka kako se ponekad čini i predstavlja, pa nas se nekada stavlja u poziciju spram obitelji. Mi svi dolazimo iz konkretnih obitelji i po svojoj rodbini i ljudima koje svakodnevno susrećemo u našim župama, institucijama, slavljima osjećamo ono što muči današnje obitelji. Prije svega je to kultura koja sustavno rastače obiteljske vrijednosti. S jedne strane se marginalizirala prava istinska uloga očeva, a s druge strane se omalovažava uloga i vrijednost majke, žene. Tome pridonosi i naša hrvatska stvarnost koja je s jedne strane socijalno-ekonomski teška, a s druge strane se nameće materijalizam, hedonizam, individualizam kao one ‘vrednote’ koje isključivo treba slijediti, i koje se nameću kao životni imperativi. Mi razgovaramo i raspravljamo o obitelji kao temeljnoj stanici ljudskoga društva, ali i kao temeljnoj stanici u polazištu Crkve. Crkve nema bez obitelji, jer svaka je župa skup različitih obitelji. I na ovome sinodskome zasjedanju želimo vidjeti obitelj iz naših različitih kutova i to nam pomaže da obuhvatnije sagledamo sadašnje stanje, i da damo konkretne odgovore. Mnoge naše redovničke zajednice imaju svoje vrtiće i već tu se susrećemo s obiteljima i njihovim teškoćama u odgoju djece: s majkama koje rade i s očevima koji su prečesto zbog egzistencijalnih potreba predaleko od svojih obitelji, te se zbog toga ne mogu posvetiti odgoju svoje djece i ne mogu na ispravan način vršiti svoje uloge majki i očeva. Preko tih ustanova vrtića, osnovnih škola, srednjih škola, pa i fakultetskih vidimo da trebamo još jače poduprijeti obiteljske vrijednosti, da se zalažemo da obitelj bude čim više na okupu, te da od Crkve i društva dobije onu pomoć i zaštitu koja je njoj zaista potrebna. Bez zdravih obitelji i cjelovitih nema ni cjelovitoga društva, niti će naše hrvatsko društvo moći opstati. Zato smo raspravljali i o ovoj sustavnijoj kako pripravi za sakrament braka, ali i o potrebi obiteljskoga savjetovališta, koje bi na nadbiskupijskoj, ali i na nižim razinama bilo na pomoć i mladim, ali i starijim obiteljima. U župama gdje djeluju obiteljske zajednice vidimo kako su obitelji koje nastoje živjeli svoj molitveni i sakramentalni obiteljski život najveća pomoć jedni drugima, a mi službenici smo im zapravo neki mostovi u tome da ih uputimo jedne na druge”.