Vatikan, (IKA) – Na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca papa Benedikt XVI. predvodio je misno slavlje u bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Kako se ujedno toga dana obilježavala 40. obljetnica završetka Drugoga vatikanskog koncila, Papa se u svojoj propovijedi osvrnuo na tu važnu obljetnicu. Podsjetio je kako je Drugi vatikanski koncil otvorio papa Ivan XXIII. 11. listopada 1962. godine također na Marijin blagdan, te kako sav taj jedinstveni događaj ima marijanski okvir, štoviše Marija je poput vodilje cjelokupnog koncilskog puta. To je potvrdio i papa Pavao VI. kada ju je proglasio zaštitnicom toga Koncila. Papa je istaknuo kako će mu u neizbrisivom sjećanju ostati kako su se koncilsko oci kada je Pavao VI. proglasio Presvetu Mariju Majkom Crkve ustali te spontano zapljeskali u čast Mariji. Marija je, istaknuo je Papa, tako uronjena u veliko otajstvo Crkve da su ona i Crkve nerazdvojni, kao što su nerazdvojni ona i Krist. U Bezgrešnoj Mariji susrećemo suštinu Crkve na neokrnjen način. Od nje moramo naučiti biti “crkvene duše”, kao što su rekli koncilski oci, da bi se i sami, prema riječima sv. Pavla, mogli pojaviti “bezgrešni” pred licem Gospodnjim, kao što je on to želio od početka.
Da bi izraz “bezgrešna” što bolje protumačio, Papa je rekao kako najprije treba shvatiti što je istočni grijeh, nasljedni grijeh. On uzroke grijehu vidi u čovjekovu nepouzdanju u Boga. Čovjek se, rekao je Papa, boji da će mu Bog uzeti nešto od njegova života, da je Bog neki takmac koji ograničava našu slobodu i da ćemo biti u punini ljudi tek kada ga ostavimo po strani, ukratko da samo na taj način možemo u punini ostvariti svoju slobodu. Čovjek živi u sumnji da Božja ljubav stvara neku ovisnost te da je nužno osloboditi se te ovisnosti kako bi bio u punini to što jest. Čovjek ne želi primiti od Boga svoj život i puninu života. Želi sam uzimati sa stabla spoznaje moć da oblikuje svijet, da bude bog izdižući se na njegovu razinu te da pobjedi smrt i tamu. Ne želi računati na ljubav koja mu se čini nepouzdanom, on računa isključivo na znanje, jer mu ono daje moć. Namjesto na ljubav on se oslanja na moć kojom želi vlastiti život na autonoman način uzeti u svoje ruke. Pri tome se oslanja na laž namjesto na istinu i tako svoj život strovaljuje u prazninu, u smrt.
Ljubav nije ovisnost, već dar koji oživljuje, istaknuo je Papa. Sloboda jednog ljudskog bića je sloboda ograničenog bića te je dakle i sama sloboda ograničena. Posjedujemo je samo u jednoj perspektivi zajedništva, u zajednici sloboda: samo ako na ispravan način živimo jedni s drugima, sloboda se može razvijati. Živimo pak na ispravan način, ako živimo prema istini našega bića, to jest u skladu s Božjom voljom. Jer Božja volja za čovjeka nije neki izvana nametnut zakon koji vrši na njega prisilu, već je nutarnja mjera njegove naravi, mjera koja je upisana u njemu i čini ga Božjom slikom i slobodnim stvorenje. Ako živimo protiv ljubavi i protiv istine – protiv Boga – tada se uzajamno uništavamo i razaramo svijet. Tada ne nalazimo život, već imamo udjela u smrti. Sve je to opisano besmrtnim slikama u biblijskom izvješću o padu u grijeh i izbacivanju čovjeka iz zemaljskog raja. Ali, kako je istaknuo Papa, mora se reći kako time nije opisana samo povijest početka svijeta, već povijest svih vremena te kako u sebi nosimo kap otrova koji nazivamo istočni grijeh.
Upravo svetkovina Bezgrešne, rekao je Papa, raspršuje u nama sumnju da je osoba koja ne griješi zapravo dosadna, da njezinu životu nešto nedostaje, jednom riječju mislimo da je zlo u suštini dobro, da ga trebamo bar malo kako bi iskusili puninu života. Mislimo da je šurovati malo sa zlom, očuvati si malo slobode protiv Boga, u biti, dobro, možda čak i nužno. No, pogledamo li svijet oko sebe možemo vidjeti da tomu nije tako, naime da zlo uvijek truje, da ne uzdiže čovjeka, već da ga snizuje i ponižava, ne čini ga većim, čistijim i bogatijim, već mu škodi i čini ga manjim. Ovo moramo nadasve naučiti na dan Bezgrešne: čovjek koji se potpuno prepušta u Božje ruke ne postaje Božja marioneta, dosadna i povodljiva osoba; on ne gubi svoju slobodu. Samo čovjek koji se potpuno uzda u Boga nalazi pravu slobodu, veliku i kreativnu širinu slobode dobra. Čovjek koji se okrene Bogu ne postaje manji, nego veći, jer zahvaljujući Bogu i zajedno s njim postaje velik, postaje božanski, postaje to što uistinu jest. Čovjek koji se preda u Božje ruke ne udaljava se od ostalih, povlačeći se u neku svoju privatnu sigurnost, naprotiv samo tada njegovo srce biva uistinu probuđeno i on postaje osjetljiva osoba pa stoga dobrohotan i otvoren. Što je čovjek bliže Bogu, bliže je i ljudima. Vidimo to na Marijinu primjeru. Činjenica da je potpuno s Bogom razlog je zbog kojeg je također tako blizu ljudima. Zbog toga ona može biti Majka svake utjehe i svake pomoći, Majka kojoj se u svakoj potrebi svatko može obratiti u svojoj slabosti i u svojemu grijehu, jer ona ima razumijevanja za sve i za sve je otvorena snaga kreativne dobrote. Ona nam se obraća riječima: “Budi hrabar i usudi se poći s Bogom! Pokušaj! Ne boj ga se! Imaj hrabrosti riskirati s vjerom! Imaj hrabrosti riskirati s dobrotom! Imaj hrabrosti riskirati sa čistim srcem! U nemirima i nevoljama što ih donosi život kroči s Bogom i tada ćeš vidjeti da će upravo tako tvoj život biti ispunjen obiljem i prosvijetljen, nikako dosadan, već pun beskonačnih iznenađenja, jer Božja beskonačna dobrota nikada se ne iscrpljuje”, rekao je Papa u svojoj propovijedi na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.
Benedikt XVI. u poslijepodnevnim satima prvi put kao Petrov nasljednik pošao je na Španjolski trg kako bi iskazao poštovanje pred kipom Bezgrešne, povjerio joj voljeni grad Rim, Crkvu i cijelo čovječanstvo. U ime cijele crkvene zajednice zahvalio je Presvetoj Djevici i ponovno joj se obratio onim istim osjećajima koji su nadahnjivali saborske oce. Molio je potom da ju osjetimo kraj sebe u svakome trenutku života, a posebice u kušnji, a na kraju kako bi sve obitelji naroda, i onih koji se nazivaju kršćanskima, kao i onih koji još ne poznaju svoga Spasitelja, bile sretno sjedinjene u miru i slozi u jedan Božji narod.