Korijeni i izvori teologije oslobođenja

Kršćanska sadašnjost iz Zagreba objavila je knjigu profesora sustavne teologije na Isusovačkom teološkom fakultetu u Brazilu Joaoa Batiste Libanioa o Gustavu Gutierrezu, koji zauzima značajno mjesto unutar pokreta nazvanog “teologija oslobođenja”, budući da je i sam formulirao njezine prve smjernice koje je do danas razradila čitava plejada teologa. Teologija oslobođenja nastoji u crkvenom zajedništvu biti govor o Bogu, te predstavlja pokušaj da se u svijetu potlačenosti, nepravde i smrti učini prisutnom Riječ života.
Knjiga u prvom dijelu, odnosno uvodu, progovara o korijenima i izvorima teologije oslobođenja, njenom metodološkom programu, dimenzijama oslobođenja, ali i samom oslobođenju i spasenju, Crkvi kao sakramentu povijesti, teologiji znakova vremena, duhovnosti oslobođenja i dr.
U drugom dijelu koji govori o samoj Gutierrezovoj disertaciji o teologiji oslobođenja, autor kroz tri poglavlja progovara o jeziku za govorenje o Bogu, zatim o obratu povijesti (svijetu i provali siromaha, teologiji društvene znanosti te teocentričnoj opciji) i na kraju o pružanju svjedočanstva uskrsnuća koje najprije pretpostavlja naviještanje evanđelja Isusa Krista. Na samom kraju knjige nalazi se bibliografija, tj. popis Gutierrezovih djela, članaka i rasprava, te popis studija i disertacija o G. Gutierrezu.
Kako navodi jedan od sastavljača Gutierrezove bibliografije, Giacomo Canobbio, Gutierrezova teologija se artikulira kao čin koji pretpostavlja praksu vjere, odnosno duhovnost koja je obilježena zauzetošću za drugoga. Riječ je o teologiji “obrata povijesti”, koja je izazvana Kristovim poistovjećivanjem s potlačenima, te vodi kršćane u “silazak u podzemlje ovoga svijeta” kako bi se “zbratimili s bijedom, nepravdom, borbom i nadom odbačenih na zemlji, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko”. (ika-žz/kj)