Zagreb, (IKA) – Tribina Zajednički vidici u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi i pod moderiranjem prof. dr. Valentine Mandarić ponovno je napunila dvoranu Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Ovoga puta su se vjeroučitelji, studenti, profesori i vodstvo Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, prosvjetni djelatnici i ostali posjetitelji okupili 19. veljače da bi poslušali izlaganje prof. dr. Tončija Matulića “Korijeni (ne)etičkog i (ne)moralnog ponašanja” te prof. dr. Slavka Sliškovića, čiji je zadatak bio predstavljanje zbornika s tribina održanih 2012. i 2013. godine, naslovljenog “Solidarnost kao odgojno-obrazovna vrjednota”.
Govoreći o Zborniku, koji su uredile prof. dr. Ružica Razum i prof. dr. Valentina Mandarić (koja je ujedno idejna začetnica i pokretačica tribina), dr. Slišković istaknuo je u kratkim crtama njegove temeljne značajke. Interdisciplinarnost tribina Zajednički vidici i Zbornika objedinjuje vrijedne priloge teologa, filozofa, sociologa, pedagoga i drugih stručnjaka koji govore o solidarnosti i znanju, svaki sa svojeg osobnog stajališta i stajališta struke. U prvome dijelu Zbornika “Solidarnost kao odgojno-obrazovna vrednota”, obrađena je tema solidarnosti kao temeljna ljudska kvaliteta koja izražava humanost. O solidarnosti su promišljali autori Nikola Hohnjec, Dario Tokić, Stjepan Baloban, Jerko Valković, Nela Gašpar, Ivica Raguž, Edina Vejo, Neven Hrvatić i Tonči Matulić. Autori se na solidarnost osvrću kroz nekoliko vidova: kroz biblijski nauk i socijalni nauk Crkve, volonterstvo kao školu solidarnosti, kroz transcendentalno utemeljenje solidarnosti i njezin iskaz u bratstvu i milosrđu te kroz odgoj i kompetencije u školskom kurikulumu, kao i integraciju solidarnosti kroz zahtjeve odgoja cjelovite ljudske osobe.
U drugome dijelu Zbornika, naslovljenom “Znanje kao odgojno-obrazovna vrjednota”, promišljali su Ivica Raguž, Daniel Miščin, Božo Lujić, Marinko Vidović, Nenad Malović, Tonči Matulić i Jadranka Garmaz. O znanju su promišljali kao o daru mudrosti, zatim kroz njegove metafizičke implikacije u suvremenosti, starozavjetno i novozavjetno poimanje znanja i mudrosti, upotrebi i zloupotrebi znanja te znanju kako ga shvaća Nacionalni okvirni kurikulum, osobito kroz religiozne kompetencije u školskom vjeronauku. Obje su teme predstavljene počevši od biblijskoga utemeljenja, a preko transcendentalnih i metafizičkih implikacija zorno su predočene i sa svojim konkretnim društvenim implikacijama, osobito u vidu školskoga kurikuluma i s naglaskom na religioznom odgoju i obrazovanju.
U izlaganju “Korijeni (ne)etičkog i (ne)moralnog ponašanja”, dr. Matulić je iznio najprije tradicionalni nauk o korijenima ljudskoga ponašanja i moralnosti kako ga donosi Katekizam. Prema njemu, tri su korijena etičkoga ponašanja (objekt, nakana i okolnosti), kao i neetičkoga ponašanja (nepoštivanje, neuredna nakana i isprika s obzirom na okolnosti). Međutim, u današnjem se društvu javlja problem posve promijenjenoga konteksta te prema tome tradicionalnu katekizamsku jasnoću treba podvrći propitivanju. Predavač je to učinio kroz tri dijela svoga izlaganja, ocrtavši epistemičko-povijesni status, uvjete preobrazbe poimanja (ne)moralnosti te problem (ne)etičkog i (ne)moralnog ponašanja u suvremenom društvu.
Etika kao praktična disciplina proučava praktičnu dimenziju ljudskoga života prema postulatu: dobro treba činiti, zlo izbjegavati. Esencijalno, etika pretpostavlja problem dobra i zla kroz prizmu “trebanja” što ga zahtijeva narav ljudskoga bića, a na koje se odnosi. Zahtjev trebanja nije nagonski, nego se vezuje uz slobodu i razum, odnosno spoznaju dobra i zla. U tradicionalnim promišljanjima etika je teorijska znanost, promišljajuća, a moral se odnosi na zapovijedi i zahtjeve. Predmet etike, prema tome, jest moral. Danas se pak događa raskorak i zbrka na terenu, jer premda imamo sjajna evanđelja, valja nam se upitati kakva nam je kršćanska praksa. Povijesno su se pokazale preobrazbe etike i morala u sadržaju s obzirom na značenje. To primjećujemo u mnogim aspektima života, ali osobito kroz fenomene seksualnosti, braka obitelji i sl, gdje se ukrštavaju radikalno različiti odnosi i stavovi. Upravo kroz etiku i moral najdramatičnije su vidljive društvene preobrazbe. Tu su najočitiji sukobi mišljenja oko postulata što treba činiti, a što izbjegavati, što postavlja pitanje etičkog i etički neprihvatljivog ponašanja (pitanje pobačaja, homoseksualnih parada). Posrijedi je različito poimanje dobra i zla, istaknuo je dr. Matulić. Konkretizacija tog promišljanja nalazi se u pitanju sreće, za kojom teže ljudi svih vremena. Ponašanje je tada motivirano srećom, a ona se ostvaruje kroz krepostan život (ono što čovjeka čini dobrim). Sreća se, dakle, nalazi u dobru, a dobro rađa sreću, smatra predavač. U Bogu je pak vrhovna i konačna sreća, visio beatifica. Tri su pojma u biti etike, a to su sreća, krepost i dobro. Dobro u svom temelju prethodi etičkom mišljenju, a osnovna je karakteristika bića da je dobro jer to dobro prima od svog Stvoritelja. Krepost je, prema tome, dobra kvaliteta duha i u praksu provodi postulat koji kaže da dobro treba činiti, a zlo izbjegavati. Krepost je uosobljeno dobro, dobro u osobi, a djeluje kao habitus, navika, čvrstina volje. I sreća je posljedično ispunjenje čovjekove prirodne želje za smislom i blaženstvom, a krepost i dobro tako postaju neraskidivo povezani kao sredstvo i sadržaj za postignuće sreće, zaključio je dr. Matulić.
Treća tribina u ovogodišnjem nizu najavljena je za petak 21. ožujka, kada će o temi “U kojem smjeru idu odgoj i obrazovanje u RH?” govoriti prof. dr. Josip Grbac i dr. Boris Jokić.