Svemu narodu Božjem Crkve šibenske

I.
1. Korizma je od pamtivijeka na poseban način «jako vrijeme» crkvene godine.
Korizma je vrijeme intenzivnijeg sučeljavanja cijele Crkve sa njezinim Gospodinom, Učiteljem, Otkupiteljem i Spasiteljem. Korizma je vrijeme «skidanja maski» i duhovnog čišćenja; vrijeme pokore, molitve i obraćenja Bogu Trojedinomu. Korizma je vrijeme izlaska i prijelaza iz ropstva i ovisnosti u slobodu djece Božje. Korizma je poziv na put kroz «more crveno», kroz pustinju i Jordan u «zemlju obećanu.» To je poziv na uspon, na Sinaj sve do Kalvarije, do smrti i uskrsnuća. Korizma je vrijeme kad Bog snažnije zove, kad svakoga osobno zove: «obrati se i vjeruj Evanđelju!».
Korizma je vrijeme sklapanja i obnove Saveza s Bogom za «život u izobilju».
Svakom čovjeku i svim narodima nikad nije dosta života u duhovnom i u materijalnom, ljudskom, vjerničkom i svakom drugom izobilju dobara Božjih.

2. Uvijek je puno različitih poziva, ponuda i ponuditelja, napasnika, zavodnika i silnika. Mnogo je opasnih «faraona i idola egipatskih», ali i još opasnijih «zlatnih telaca» Aronovih. «Danas smo izloženi, (napomenuli smo u dokumentu «Na svetost pozvani») relativističkim i skeptičnim odnosom prema istini, praktičnom bezboštvu i ravnodušnosti, naglašenom individualizmu i hedonizmu, slobodnom izboru i odabiru u vjerskom i moralnom životu, želji da se spasenje postigne bez križa i istinskog obraćenja, otvorenom i prikrivenom potiskivanju Boga iz životnog vidokruga.»(br. 10)

Danas smo izloženi, «manjku jedinstva» i mnogim podjelama. «Svjedoci smo dubokog nepovjerenja među našim građanima, zbog nacionalnih i političkih razloga.., zbog sve većih socijalnih podjela i neosjetljivosti za najslabije i najsiromašnije… Mnogi su bez radnog mjesta i životne sigurnosti za sebe i svoje obitelji.. Sve se više ukorjenjuje razočaranje i beznađe…Sve je manje otvorenosti životu i vrednotama koje je Stvoritelj utisnuo u svemir, prirodu, u obitelj i svako srce ljudsko. Mnogi su mladi prepušteni samima sebi, odaju se raznim porocima posebno alkoholu, drogi i kriminalu.»(NSP13). «Zakonodavstvo ne štiti dovoljno vrijednost ljudskog života. Društvo nedovoljno skrbi za majčinstvo i obitelj, zanemaruje se odgoj djece i mladih, smanjuju se zaposlenička prava, zdravstvena zaštita, skrb za ljude u nemoći i starosti…» (NSP 93).

II.
3. Korizma nam poručuje da Bog i danas u ljubavi nudi najviše, nudi Savez za Život. Korizma je odaziv na Njegovu Riječ, na hod po Njegovu Putu, na zaveslaje po Njegovom moru, zajedno s Njime i sa braćom i sestrama ljudima.
Korizma je. Treba nam se odazvati i krenuti na put spasenja.
U ime Gospodina i Spasitelja, Sveti Otac poziva cijelu Crkvu da iziđe na putove i mora ovoga svijeta i vremena, da po njegovoj Riječi hoda, vesla i u ljubavi, nesebičnim darivanjem služi i poslužuje svijet, ljude i narode spasenjem Božjim.
Potrebe za spasenjem su i danas nepregledne i žurne. Pred novim «faraonima» i idolima ljudskim svi smo mi «ljudi u posebnim potrebama» istinitoga mira, slobode, duhovnoga i materijalnoga blagostanja i obilja.

4. Treba nam se stoga okupljati oko svoga Boga Učitelja i Spasitelja Isusa Krista. Treba nam se obratiti, povjerovati Evanđelju i živjeti ga što dostojnije i dosljednije. To je uvijek novi (stari) program. Krist je središte tog programa. «Njega treba upoznati, ljubiti, nasljedovati kako bi se u njemu živio trojstveni život i s njime preobražavala povijest sve do njezina ispunjenja u nebeskome Jeruzalemu. To je program koji se ne mijenja s promjenama vremena i kultura, premda vodi računa o vremenu i kulturi..», upozorava nas Papa. (NMI 29)

5. Treba nam se okupljati u svojim župnim zajednicama koja su jedna od bitnih čimbenika odgoja u vjeri, kako djece, tako i odraslih. Župna zajednica treba biti bratska i ugodna obiteljska kuća gdje kršćani postaju svjesni da su narod Božji. Trebaju biti privlačne za mlade, odrasle i sve bogotražitelje, da ih uvodi u sve zreliju vjeru. Obnova živih i odgovornih župnih zajednica jedna je od najprečih zadataka naše Crkve. Župne zajednice trebaju formirati u prvom redu odrasle članove: roditelje, katekumene, one koji obnašaju službe poslanja u Crkvi, u društvenom i političkom životu, u školstvu, znanosti i gospodarstvu, odgoju, medicini i kulturi…Zato je potrebno stvarati posebne zajednice ili skupine nazvane «živim vjerničkim krugovima» koje bi svakom članu, prema njegovim sposobnostima i sklonostima omogućilo aktivnije i praktično djelovanje iz vjere u Crkvi i društvu. Suočeni sa sve više raskršćanjenim okruženjem praktičnog bezboštva i vjerske ravnodušnosti pa i otvorenog i skrivenog osporavanja, odrasli vjernici trebaju trajnu vjerničku izgradnju i pomoć. I to ne samo da bi vjeru očuvali, nego da bi po vjeri živjeli, vjeru svjedočili u svakodnevnici i vjeru istinito prenosili. (usp.NSP 28).

6. Žive župne zajednice pridonose izgradnji biskupijske zajednice koja, pod vodstvom biskupa, okuplja i odgaja vjernike da svi žive i djeluju u zajedništvu ljubavi.
«Treba razvijati duh suradnje i suodgovornosti koji će nas osloboditi napasti isključivanja iz zajedničkih pothvata ili stvaranja nekih usporednih ustanova i planova. U zajednici treba biti strano načelo da se prihvaća samo ono što se nekom sviđa. Zato je potrebno promicati duhovnost zajedništva kao odgojno načelo na svim mjestima gdje se izgrađuje čovjek i kršćanin… U to se trebaju uključiti sve službe, redovi, karizme, ustanove i inicijative… Samo time može Crkva odgovoriti sve većoj otuđenosti i osamljenosti suvremenog čovjeka i biti uvjerljiva u svijetu podijeljenosti i nesloga. »(NSP 73).

7. Okupljeni oko Gospodina u svojim župnim i biskupijskim zajednicama «kršćanski vjernici mogu i moraju doprinositi prepravljanju kršćanskoga tkiva ljudskoga društva, naročito u svome narodu, sa svim ljudima dobre volje, za cjeloviti humanizam i ispravno shvaćanje čovjeka, za pravednije zakonodavstvo i odnose u društvu, za veća prava obitelji, za politiku koja će promicati opće dobro, za društveno-gospodarske odnose u kojima će u središtu biti čovjek, za kulturu koja će biti sposobna pružiti odgovor na goruća pitanja o istini i dobru koje muče ljudsko srce.., za služenje siromasima i bolesnima, karitativnim djelima milosrđa i raznim oblicima dragovoljstva…(CL 41, 44).

III.
8. Korizma je životni susret sa živim Gospodinom. Bez toga nije moguć nikakav kvalitetan život. Treba se osobno s Kristom sresti da bi mogli i druge dovesti k Njemu. Kroz svetu Korizmu svakome se za to pruža mnogo prilika: U liturgiji sakramenata, naročito Euharistije i Pomirenja. U molitvenim skupovima Križnog puta, Krunice, Euharistijskim klanjanjima. U duhovnim obnovama, seminarima, misijama. U različitim susretima s Biblijom, braćom i sestrama. U karitativnim i dragovoljnim akcijama. U postu, nemrsu, dobrim djelima i doprinosima… U zauzetijem obavljanju svojih obveza i zadataka, u Crkvi, obitelji, na poslu… Svatko je pozvan!
»Pokažite nam Isusa spasitelja, htjeli bismo ga vidjeti!» To je izazov i molba koju nama kršćanima postavljaju mnogi ljudi i događaji ovoga vremena. Treba nam se odazvati, poput Marije koja je Crkvi majka i uzor žena i vjernica. Prihvatimo korizmenu ponudu!
Zaputimo se prema svjetlu Uskrsa. To Svjetlo-Krista-Spasitelja trebamo nadasve!
S vama zajedno u korizmenom hodu, vaš brat biskup,

Ante