Naš poznati katolički publicist o. Bono Zvonimir Šagi u svojoj kolumni u katoličkom mjesečniku “Kana” (ožujak, 2003.), osvrnuo se na korizmeno vrijeme, koje je, prema njegovoj ocjeni, vrsta svakogodišnje škole i vježbe crkvenog života kršćanina. Premda korizma u suvremenoj situaciji gubi šire društveno obilježje, ona ipak nije samo asketsko-duhovni program vjernika pojedinca, nego izraz oblika i stila življenja crkvenog zajedništva u tijeku vremena. Na neki način, ona iziskuje obnovu svijesti pripadanja crkvenoj zajednici ukoliko je usred modernoga pluralnog društva svjedok određenog načina života koji se nadahnjuje na Evanđelju Isusa Krista, smatra kolumnist. Nadalje, korizma pretpostavlja određenu crkvenu disciplinu, pravilo ponašanja, a bez nekog pravila nijedna zajednica nije stvarno zajednica, pojasnio je, dodavši da stoga korizma poziva i na poštivanje pravila što ih Crkva propisuje kao vidljivo obilježje načina života svojih članova. Napomenuo je da je u kršćanskoj tradiciji korizma zadobila određeni oblik koji je ušao i u kršćansku kulturu društvenog života. Sastojala se uvijek od tri važna momenta, koji se međusobno prožimaju. To je najprije obnova vjere kao živog odnosa prema Bogu, ponovno osvježavanje iskustvene vjere što se odvija kroz post/odricanja i molitveni život te obnova međusobnih odnosa, suosjećanja i solidarnosti prema siromašnima, bolesnima i na bilo koji način pogođenima, pa čak i prema grešnicima. Poslušnost živoj riječi Božjoj čuvanoj i propovijedanoj u Crkvi, molitva, odricanja i dobrotvornost – iz toga se crpi djelotvornost crkvenog doprinosa izgradnji humanijeg načina života u modernom društvu i pokretanje svjetskih procesa prema civilizaciji ljubavi, na što nas je uputio Isus Krist, pojasnio je, napomenuvši da se svaki kršćanin mora osjetiti u tome aktivnim crkvenim čovjekom. (ika-kj)