Rijeka, 1. 3. 2001. (IKA) – “Što se više gubimo na bespućima prošlosti, tamniji su nam i nedostižniji obzori budućnosti, novi i drukčiji život. Korizma nam je, stoga, od Boga postavljeni putokaz kako prihvatiti sebe, ali i poći naprijed, ne dajući se omesti vlastitim grijesima i slabostima”, piše u svojoj korizmenoj poruci “Korizmenom obnovom do novog života” riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić.
Na početku poruke tumači se značenje što ga ima posipanje pepelom. Dok s jedne strane označava priznavanje grijehe, propusta i slabosti, ono s druge strane označava obnovu i novi život, “ustajanja iz pepela”. “Tko se posipa pepelom, pokazuje da je uvidio negativnu stranu svoje egzistencije, ali i nadu da sve može biti drukčije i bolje”, piše nadbiskup Devčić. Govoreći potom o obraćenju on jasno ističe kako ono “pretpostavlja jasan cilj, odbacivanje dosadašnjeg puta i izbor novoga”. U svojoj korizmenoj poruci nadbiskup Devčić potom govori o značenju korizme. “Ona nas”, piše nadbiskup, “nedvojbeno, poziva da se suočimo s mnogim negativnostima pojedinačnog i zajedničkog života, ali ujedno nas, svojom usmjerenošću na blagdan Kristova uskrsnuća, potiče da uperimo svoj pogled u drugom pravcu, krenemo novim putem, ne dajući se zarobiti stanjem u kojem se trenutno nalazimo”. “Pojedinac”, osobito ističe nadbiskup Devčić, “koji vidi samo svoje negativnosti i slabosti, zaostaje i na kraju postaje nesposobna za život. Isto vrijedi i za društvo, ako se usredotoči samo na svoje slabe strane, što je upravo naš slučaj. Toliko smo obuzeti problemima kriminala, pljačke, zločina, toliko time sputani, da se sve bespomoćnije vrtimo u krugu i pomalo izjedamo sami sebe”. Nadbiskup Devčić u poruci primjećuje da je došlo do gubitka pravoga smisla za kajanje i obraćenje. Pojedinci i skupine smatraju kako bi se morali kajati i mijenjati samo drugi dok sami “uživaju u svojoj tobožnjoj pravednosti i bezgrešnosti”. Međutim, ističe na kraju svoje poruke nadbiskup Devčić “svima nam je potrebno obraćenje, svima posipanje pepelom”, “jer samo ukoliko i sebe, a ne samo druge, smatramo grešnima i potrebnima obraćenja, postajemo sposobni za prihvaćanje Kristova oproštenja, a time i za drukčiji život, pojedinačni i zajednički”. (i03002sa)