Braćo i sestre! Prigodom početka ovogodišnje Korizme srdačno Vas pozdravljam te Vam svima – svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima laicima, rastresenim po župama diljem našeg Poluotoka – upućujem ovu kratku poruku.
Ovo je Korizma nakon upravo završene Svete godine 2000. a na samom početku novog milenija. U nama su još živa sjećanja na ono što se je lani događalo u Rimu, Jeruzalemu ili kod nas u Puli, Poreču ili na drugim mjestima: bili su to nezaboravni događaji koji su sada pohranjeni duboko u nama kao dio naše duše. Veliki jubilej bio je za Crkvu povratak na njezine izvore, a to je Isus krist, njegova Riječ i njegov Duh, kojima se Crkva i danas, nakon dva tisućljeća, hrani i pomlađuje te donosi trajne plodove svetosti. Sveta godina bila je za Crkvu godina duhovne obnove i pročišćenja, godina učvršćivanja njezinih duhovnih temelja.
Pred nama je sada Korizma, najjači godišnji poziv na povratak izvorima naše vjere, na skidanje duhovnih maski, na obraćenje od svega štetnoga, grešnoga i površnoga te na povratak onome bitnom u životu i vjeri. A bitno je: još pažljivije čuti Isusov poziv na obraćenje, otvoriti dušu na susret s Ocem milosrđa i ljubavi u molitvi i ispovijedi, otvoriti se iskreno i dobrohotno ljudima oko nas.
Sveti Otac nam u pismu “Početkom trećeg tisućljeća”, kao prvi plod Svete godine, spominje svetost, što samo znači – život u vjernosti evanđelju, odnosno u nasljedovanju Krista. Jer samo čovjek koji se nadahnjuje evanđeljem, može doživjeti istinsku nutarnju promjenu na bolje, porasti u radosti srca i pravoj čovječnosti te pridonositi očovječenju svijeta oko sebe. Sve to, naravno, ne ide bez samozataje i odricanja od zla te bez vježbanja i upornosti u dobru.
Evo nam stoga Korizme kao vremena pogodnog za učvršćivanje temelja duhovne zgrade nas samih i naših župnih zajednica. Nađimo sada u Korizmi više vremena za ono bitno u vjeri, a to je osobito molitva. Ako vjerujemo u Boga ljubavi, nužno ćemo mu se i otvarati u molitvi. Vjera rađa molitvu a molitva jača vjeru. Molitva poklona, zahvaljivanja, prošnje ili kajanja daje nam nutarnju čistoću, snagu i radost. Nađimo vremena za molitvu, stišajmo buku oko sebe bar u kući, otvorimo češće stranice evanđelja ili molitvenika. Molimo sami ili, još bolje, bar ponekad, zajedno u obitelji. To ozdravlja situaciju u obitelji, jača međusobnu povezanost.
Osim molitve u naš duhovni temelj bitno spada i nedjeljna euharistija. Na nedjeljnoj misi susrećemo se sa živim Kristom u riječi i pričesti te prinosimo s njim Ocu svoj život, rad i patnju, hraneći si tako vjeru, nadu i ljubav. Na misi se svi još više povezujemo u jednu obitelj koja biva sposobna svjedočiti dobrim djelima za prisutnost Boga Spasitelja u svijetu. Učinimo stoga svi, i svećenici i vjernici laici, pripremanjem i sudjelovanjem na misi, da ona bude kvalitetno i privlačno, radosno slavlje koje će trajno jačati vjeru i povezanost naših kršćanskih zajednica.
I konačno, pozivam Vas sve, braćo i sestre, da se ove Korizme više otvorimo potrebama braće ljudi oko nas. U živu vjeru bitno spada i življena bratska ljubav, karitas. Isus je rekao: “Blaženije je davati nego primati.” Iskušajmo istinitost tog blaženstva! Nađimo mogućnosti i vremena da bar malo pomognemo onima koji su potrebni duhovne i materijalne pažnje i pomoći! Neka se u svim našim župama nastoje osnivati karitativne skupine te neka svećenici animiraju u tom smislu i mlađe i starije vjernike za posjećivanje i pomaganje starijih, nemoćnih i bolesnih. Najkonkretniji vid takvog rada može biti, u svijetu već vrlo poznat i afirmiran, volontarijat tj. darovati npr. jedan sat vremena na tjedan za rad u župi odnosno u karitasu. Na taj će način Crkva, ne triumfalizmom nego služenjem, trajno biti ljudima privlačna a svijetu potrebna, jer će vjerno odražavati Kristovo lice.
No Korizma je svakako i poziv da imamo više pažnje, ljubavi i milosrđa također prema svojim najbližima u obitelji (bračni drugovi jedno za drugo, roditelji za djecu, djeca za roditelje), u susjedstvu, na radnom mjestu i svagdje drugdje. Budimo milosrdni da zadobijemo milosrđe.
Neka Djevica Marija, Majka Crkve, prati svojim zagovorom sve nas i naše župne zajednice na putu obnove vjere i ljubavi!

+ Ivan, biskup