Postira, (IKA) – U organizaciji Bračkoga dekanata upriličena je u subotu 23. veljače u župi sv. Ivana Krstitelja u Postirima korizmena duhovna obnova za svećenike, redovnice i vjeroučitelje otoka Brača na kojoj se okupilo do pedesetak sudionika, među kojima više redovnica iz svih bračkih samostana. Korizmeni duhovni susret počeo je molitvom Trećega časa koju je u velikoj dvorani Pastoralnoga centra Sv. Josip predvodio mjesni župnik mons. Tonči Jelinčić.
Uvodeći u program duhovne obnove brački dekan Toni Plenković posebno je pozdravio književnika i zagrebačkoga vjeroučitelja Nikolu Kuzmičića koji je u prigodnomu predavanju uz Godinu vjere promišljao na temu “Jezični aggiornamento ili prema obnovljenom govoru”. Na početku je ustvrdio kako je u propovjedničkomu i katehetskomu poslanju bitno otkrivati na koji način naši slušatelji i oni kojima smo poslani prepoznaju poruku koju im prenosimo. Primijetio je da su određeni jezični izrazi koje u liturgiji, ali i u katehezi koristimo, kod primatelja poprimili posve drugo značenje. Tako je, naveo je predavač, grijeh poprimio brojna značenja, dok u doslovnomu prijevodu označava promašaj, pa je i opravdano pitati se je li nedolazak na nedjeljnu misu promašeno vrijeme.
Ustvrdivši da je govor najosnovniji način komuniciranja, upozorio je da u katehezi i vjeronauku govor treba biti jasan, jednostavan i razumljiv. U Crkvi valja razlikovati liturgijski i katehetski govor. Osvrnuvši se na liturgijske obrasce, podsjetio je na izraz “vazda i svagdje”, primijetivši kako je takav govor ostao još jedino u liturgiji te kako bi bio neprimjeren u katehizaciji. Upozorio je, nadalje, kako se izraz “lizati oltare” u nekim krajevima koristi bez ispravnoga značenja, dok u biti označava osobu koja na koljenima obilazi oltare. Isto je i s izrazom “ispovijedati grijehe” ili “ispovijedati vjeru”. Dok u prvome slučaju ispovijedamo nešto čega se sramimo, u drugome ispovijedamo nešto čime se ponosimo. Govoreći o pretvorbi koja se vezuje uz euharistiju, neprikladnim korištenjem toga izraza, neki bi mogli pomisliti na pretvorbu i privatizaciju. Navodeći još neke primjere, vjeroučitelj Kuzmičić podsjetio je okupljene na važnost uočavanja jezičnih promjena u društvu, primijetivši kako su neke riječi čestom uporabom izgubile svoju snagu. Osvrnuvši se na sustavno isticanje medija o tome kako je Katolička Crkva protiv ovoga ili onoga, primjerice protiv zdravstvenoga odgoja, ustvrdio je da je ideja kršćanstva biti za, a ne protiv: “Zašto bi Crkva bila protiv predbračnih spolnih odnosa? Nije li ispravno postaviti pitanje zašto bi Crkva bila za predbračne spolne odnose. Ili, zašto bi Crkva bila protiv kontracepcije? Nije li ispravno postaviti pitanje zašto je kontracepcijski mentalitet protiv čovjeka i njegova dostojanstva”, istaknuo je Kuzmičić. U raspravi koja je uslijedila bilo je riječi o zdravstvenome odgoju, i to posebno o njegovu 4. modulu. Predavač je poručio da je zdravstvenim odgojem bitno narušeno čovjekovo dostojanstvo, dok se najmanje radi o spolnim odnosima. Nakon izlaganja sudionici duhovne obnove imali su prigodu za slavlje sakramenta pomirenja. Predvodeći misu u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja dominikanac iz samostana u Bolu o. Ivo Plenković osvrnuo se na evanđeoski ulomak o Isusovu odnosu prema grješnicima iz Lukina evanđelja, poručivši da je ljubav uzrok, ali i posljedica opraštanja. Program duhovne obnove završio je ručkom u velikoj dvorani Pastoralnoga centra.