Požega, (IKA) – Korizmena duhovna obnova za redovnice koje djeluju u Požeškoj biskupiji održana je 18. ožujka u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi. Nakon molitve Trećeg časa, redovnice je pozdravio fra Milan Krišto, biskupski povjerenik za redovnice, podsjetivši ih da one djeluju u Požeškoj biskupiji koja ove godine slavi dvadesetu obljetnicu utemeljenja, a da će središnji događaj te proslave biti Treći biskupijski euharistijski kongres krajem rujna. To je razlog, pojasnio je fra Milan, da je u središtu biskupijskih programa, a tako i korizmene duhovne obnove za redovnice, otajstvo presvete euharistije.
Potom je fra Mijo Hrman iz požeškoga franjevačkog samostana održao razmatranje “Otajstvo euharistije u životu redovnice”, na temelju iskustva koje je stekao dok je protekle godine klarisama u Požegi tumačio pojedina poglavlja apostolske konstitucije pape Franje “Traženje Božjeg lica”.
Nakon uvodnog dijela u kojem je govorio o čežnji kao ključnoj riječi kojom moderna antropologija razumijeva čovjeka, povezujući to s Isusovom čežnjom na Posljednjoj večeri da prije svoje muke blaguje pashu sa svojim učenicima, fra Mijo je u prvom dijelu razmatranja govorio o pjesmi i pjevanju kao sastavnici euharistijskog slavlja, pozvavši redovnice da si odaberu jedan ili drugi stih iz neke euharistijske pjesme i pjevuše ga svakodnevno u tišini svog srca. U drugom dijelu govorio je o umijeću slušanja, a u trećem, završnom dijelu razmatrao je Isusovu molitvu, istaknuvši njezinu kontemplativnu dimenziju.
Nakon kraćeg odmora u program se uključio požeški biskup Antun Škvorčević, govorivši redovnicama o temi “Po obrednosti do dioništva u otajstvu”. Podsjetio je kako se redovnice svojom duhovnom obnovom uključuju u pripravu cijele Požeške biskupije za vazmene blagdane i za Treći biskupijski euharistijski kongres. Obrazložio je zašto je teološki prikladno 20. obljetnicu utemeljenja požeške mjesne Crkve proslaviti euharistijskim kongresom. Istaknuo je da se sukladno učenju II. vatikanskog sabora Crkva očituje i ostvaruje u euharistiji, napose kad je slave sve razine mjesne Crkve na čelu s biskupom, jednim od članova zbora apostolskih nasljednika, i da je ona vrhunac i izvor svega njezina života. Rekao je da u navedenom smislu i redovnice onoliko žive pripadnost općoj Crkvi koliko su uključene u život mjesne Crkve gdje djeluju. Spomenuo je da upravo zbog središnjeg značenja euharistije za život Crkve, valja posvetiti najveću pozornost i brigu euharistijskim slavljima u župama i drugim zajednicama, pri čemu posebnu ulogu imaju redovnice, napose ako služe u župnim zajednicama. Biskup je protumačio kako se u Požeškoj biskupiji slavi misa po rimskom obredu, koji ima svoju znakovnost, utemeljenu u Isusovu ustanovljenju euharistije na posljednjoj večeri, gdje je na svoj način prepoznatljiva struktura slavlja: naviješta se događaj – služba Riječi – a potom ga se slavi gestom lomljenja kruha i pijenja čaše te tako sakramentalno postaje dionikom Isusove muke i smrti i njegove uskrsne pobjede.
Povezano s time biskup je prikazao redovnicama značenje crkvene zgrade i njezine opremljenosti kao sakralnog prostora prikladnog za sveto slavlje. Protumačio je obredne znakove u liturgijskom prostoru koji služe vjernicima da budu dionicima otajstva. Upozorio je na problematičnost unošenja u taj prostor drugih znakova, koji nerijetko zamagljuju sakramentalnu dimenziju slavlja, unoseći u liturgiju elemente teatralnosti. Ilustrirao je to na prikazu značenja oltara kao znaka Isusove prisutnosti u euharistijskoj žrtvi, ambona kao znaka njegove prisutnosti u riječi i sjedala za predsjedatelja slavlja kao znaka Isusove prisutnosti u predvoditelju mise koji djeluje u Isusovoj osobi (in persona Christi), te sudjelovanje naroda, po kojem se ispunja Isusova riječ „gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam ondje”. Biskup je upozorio na to da je rimski obred odmjeren i suzdržan u svojim sastavnicama te u svojoj jednostavnosti promiče govor obrednih znakova po kojima se postaje dionikom otajstva. Konkretno je redovnicama govorio o tome kako treba pristupati uređenju svetišta, napose oltara i ambona, na koji način izvoditi pojedine dijelove mise, kako voditi brigu o liturgijskom odijevanju i drugim sastavnicama da bi se slavilo misu po zakonitostima rimske obrednosti, istaknuvši da ona ne smije biti prepuštena samovolji. Pozvao ih je da pomno proučavaju Opću uredbu Rimskog misala. Posebno im je stavio na srce brigu oko liturgijskog pjevanja, potaknuvši ih da ne zanemare bogatu baštinu hrvatskih popijevki u koje je naš čovjek utisnuo svoju vjerničku dušu. Zaključio je govor uvjeravajući redovnice u važnost njihove euharistijske duhovnosti.
Po završetku biskupova izlaganja redovnice su se uputile u obližnju crkvu Sv. Lovre. Ondje je fra Milan Krišto predvodio pokorničko bogoslužje, nakon kojeg su redovnice imale prigodu pristupiti ispovijedi. Slijedio je zajedničko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Program korizmene duhovne obnove završio je malim domjenkom u prostorima Biskupskog doma.