Nakon molitve Trećeg časa, prisutne redovnice pozdravio je požeški biskup Antun Škvorčević, zaželjevši im dobrodošlicu „na korizmeni susret koji nazivamo duhovnom obnovom“. Pozdravio je fra Daniela Pataftu s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zahvalivši mu što je prihvatio predvođenje duhovne obnove. Također je zahvalio biskupijskom povjereniku za osobe posvećenog života fra Milanu Krišti za sve ono što je u suradnji s Pastoralnim centrom učinio u organizaciji obnove. Kazao je kako se ovih dana u Hrvatskoj i svijetu govori mnogo o čovjeku s polazišta širenja koronavirusa, te je ustvrdio da je u ovoj korizmi u Godini Božje riječi potrebno o nama najprije razmišljati i govoriti s polazišta Božje riječi, jer nam ona najbolje pomaže da se snađemo u sadašnjim okolnostima svoga osobnog, društvenog i crkvenog života.

Podsjetivši kako u korizmenom liturgijskom lekcionaru susrećemo jaka biblijska čitanja iz kojih progovara snažna Božja riječ, biskup je pozvao sestre redovnice da pred tom riječju svakoga dana u svojim srcima stvaraju određenu mekanost, osjetljivost i poučljivost za različite dimenzije Božje riječi, i na taj način izbjegnu opasnost da se ona odbije o tvrdoću našeg uma i srca. Rekao je kako je još pod dojmom izazovnog prizora opisanog u evanđeoskom ulomku na misnom slavlju prigodom obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića minule srijede. Dok je Isus na putu u Jeruzalem iz mnoštva koje ga je pratilo izdvojio dvanaestoricu svojih najbližih učenika, da im otvoreno kaže kako ga ondje čeka muka, smrt i uskrsnuće, pristupila mu je majka sinova Zebedejevih, i u svojoj majčinskoj iskrenosti zatražila od njega da njezina dva sina postavi sebi zdesna i slijeva u Božjem kraljevstvu. Naglasio je kako je izazovna činjenica da Isus, koji je inače rado ispunjavao molbe mnogih ljudi, osobito ženâ, ovoga puta nije uslišio molbu ove majke, odgovorivši joj da ne zna što ište. Biskup je kazao redovnicama da je Gospodin Isus na ovoj duhovnoj obnovi i njih izdvojio da im u intimnosti srca povjeri kako je jedini način kojim će zavrijediti uskrsnuće i slavu u Božjem kraljevstvu da budu spremne s njime trpjeti i biti razapete, kako je govorio sv. Pavao. Poželio je da im na duhovnoj obnovi poraste oduševljenje za takvog Isusa Krista, te da u svemu onome čime se u životu muče prepoznaju križeve po kojima se dospijeva u slavu uskrsnuća. Napomenuvši kako sljedećeg tjedna slavimo svetkovinu sv. Josipa, sveca koji u mnogim samostanima ima počasno mjesto jer sestrama redovnicama uslišava njihove molbe, biskup ih je potaknuo da od sv. Josipa mole strpljivost i ustrajnost u nošenju životnih križeva koji će ih dovesti do uskrsne proslave.

Potom je voditelj obnove fra Daniel održao razmatranje o temi „Redovnički poziv i poslanje u svjetlu Božje riječi“ u kojem je, među ostalim, podsjetio kako su osobe posvećenog života pozvane vršiti evanđeoske savjete nasljedujući Isusa Krista – poniznog, poslušnog i siromašnog – o kojemu nam govori Sveto pismo. Kako bi se Krista nasljedovalo mora ga se dobro upoznati, ustvrdio je dodavši da se u današnjem svijetu događa svojevrsna „inflacija riječi“ – svatko svašta piše i govori – te je u tom okruženju puno teže osluškivati i čuti što mi Bog govori. Upravo zato nam zapisana Božja riječ u Svetom pismu pomaže otkrivati Krista kojega su se oduševljavali nasljedovati toliki naraštaji kroz povijest i ostvarili poziv svetosti na koji smo po krštenju svi pozvani. Fra Daniel je također podsjetio kako je uz temeljni poziv svetosti uz redovništvo vezan poziv služenja u čemu je opet prvi i najbolji primjer dao Sin Božji. Kazao je kako se redovnički poziv ostvaruje služenjem u svakodnevici, a da bi se to uspjelo ostvarivati svakodnevicu je potrebno oblikovati po Božjoj riječi. Razlažući tri evanđeoska savjeta i povezujući ih sa životom Isusa Krista kroz određene novozavjetne tekstove, voditelj obnove Patafta zaključio je tvrdeći kako je upravo vrijeme korizme u kojem se nalazimo povlašteno vrijeme da otvoreni i poučljivi naspram Božje riječi, propitamo sebe i trajno se vježbamo u nasljedovanju Isusa Krista.

Po završetku razmatranja redovnice su se uputile u obližnju crkvu Sv. Lovre gdje je fra Daniel predvodio pokorničko bogoslužje, nakon kojeg su imale prigodu pristupiti sakramentu pomirenja. Slijedilo je potom zajedničko euharistijsko klanjanje kojim je završen program duhovne obnove.