Zadar, (IKA) – Trodnevna korizmena duhovna obnova u katedrali Sv. Stošije u Zadru koju je predvodio dr. o. Arkadiusz Krasicki, misionar Družbe Duha Svetoga i studentski kapelan Sveučilišta u Osijeku, završena je u subotu 17. ožujka. Tema susreta koji se sastojao od kateheze, misnog slavlja i euharistijskog klanjanja bila je „Sretna pustinja – ‘Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom’ (Ps 42,2)”. Potaknuvši sudionike da promisle što je pustinja njihovog života: razočaranja u ljude, napuštenost, loši međuljudski odnosi, o. Krasicki je istaknuo da u svim tim situacijama osoba može susresti Isusa, jer je „on već prije nas bio na tim mjestima”. „Isus je otišao u pustinju da bude iskušan umjesto tebe u pustinji. Kad ti je najteže, kad si iskušan maksimalno, do granica mogućnosti, znaj da je Isus tu. Ako padneš na dno, znaj da će te Isus dočekati. To nije poziv na grijeh ni da se ne obraćamo. Nego to je radosna vijest – da je Isus pobijedio zlo i grijeh. Isus je tu i kaže: ‘Čekam tebe. Tu sam, na tom mjestu koje je za tebe potpuno prazno. Kada nosiš osjećaj da te nitko ne voli i čežnju da te netko dotakne, znaj da sam ja tu. Jer ja te želim dotaknuti na način na koji te još nitko nikad nije dotaknuo’. To svima nama govori Isus. Tvoja pustinja postala je sretnim mjestom, premda je toliko loše. Bog je prisutan u povijesti tvoga života bez obzira kako se nedostojno osjećaš. Bog je došao zbog takvih da izliječi svaku ranu. Svi smo sagriješili i svi trebamo Božje milosrđe”, poručio je o. Krasicki. Podsjetio je da je Isus bio istjeran u pustinju, kako kaže grčki prijevod, gdje je bio kušan do granica mogućnosti. Bio je okružen zvijerima, no u pustinji su mu služili i anđeli. „Duh Sveti zna svaku situaciju u kojoj se nalazimo, samo se povedimo za Božjim duhom. Vatra Duha Svetoga je išla na nas na sakramentu krštenja i krizme. Zahvalimo Bogu za ta dva sakramenta. Ta vatra silazi po svakom sakramentu, kad se ispovijedamo”, rekao je o. Krasicki, potaknuvši sudionike da žeđaju za Isusom i čeznu za rajem. „Korizma nas priprema za ulazak u raj. Mi smo izašli iz raja i u raj ćemo se vratiti. To je naša domovina, naša kuća. Ako se nešto loše događa, Bog iz toga najlošijega, iz pustinje u kojoj se nalazimo i odakle želimo pobjeći, uvijek izvlači dobro, najbolje. Tada ta pustinja postaje sretna. Zato nemoj pokušavati pobjeći iz pustinje, nemoj pokušavati odustati od pustinje. Tu je sv. Ivan Krstitelj dočekao poslanje. Tu je on saznao da je Isus Krist koji daje snagu, liječi, oživljava, oslobađa”, istaknuo je o. Krasicki. Naglasio je kako je važno „da gledamo Boga, da ne računamo na vlastite snage koje su samo ljudske snage”.
Tragom navještaja Božje riječi, o. Krasicki je protumačio i blagdan sjenica. U putovanju kroz pustinju, Židovi su živjeli u šatorima, sjenicama koje su bile napravljene od granja. I danas Židovi prave takve sjenice i moraju tjedan dana boraviti u njoj. Te sjenice imaju rupu, mora se vidjeti nebo, oblak i zvijezde. Na taj način sjećaju se svoga putovanja kroz pustinju. „Duhovna obnova je ulazak u jednu takvu sjenicu. Tu moramo vidjeti oblak, Božju prisutnost. Možda nećeš Boga vidjeti na način kako su ga drugi gledali, ali to će se dogoditi. Ako budeš htio ući u sjenicu, u taj šator susreta”, rekao je o. Krasicki, potaknuvši da „osvijestimo da Božju ljepotu gledamo na misi”. Bog daruje svoga Sina nama, spreman je iznova umrijeti. „Isus je poveo sa sobom apostole na brdo preobraženja gdje im se objavljuje. Želimo vidjeti Božje lice. Tu su ljepotu apostoli na brdu gledali kroz oblak koji je u Svetom pismu Božja prisutnost. Korizma je nalik tom oblaku. Kroz taj oblak svatko od nas može vidjeti Boga, gledati njegovu ljepotu. Neka svatko od nas u korizmi kaže, ‘Isuse, kako je lijepo biti s tobom’. Premda je obično predstavljena kao tužan period u životu Crkve, korizma nas priprema za svatove. Kad Isus umire na križu, to je gozba Jaganjčeva. Za to nas priprema korizma”, rekao je o. Krasicki. Istaknuo je kako bi, kad god bi se nešto važno događalo opisano u Svetom pismu, tu bili Petar, Ivan i Jakov. Njima je zajednička osobina da su bili vrlo temperamentni ljudi. U Petrovom srcu je velika čežnja biti s Isusom, bez obzira kako se ponaša. Ivan i Jakov su nazvani sinovi groma. Dakle, žarili su riječima. „Ako želimo uživati u Božjoj ljepoti, trebamo čeznuti za Bogom. Isus objavljuje svoju ljepotu grešnicima i slabima”, rekao je o. Krasicki. Podsjetio je kako je Pavlu bio darovan trn u tijelu da ga šiba, kojeg je nazvao izaslanik sotonin. „Svatko od nas ima kamenčić koji ga žulja na životnom putu, u nekoj situaciji. Taj trn muči. Sv. Pavao kaže, Hvala Bogu da ga imam. Na latinskom jeziku, ta riječ trn je prevedena riječju stimulator. Možda proživljavaš teške trenutke u životu, doživio si razočaranje od ljudi, ali taj stimulator kojeg nosiš je da postigneš svetost. Da možeš gledati Božju ljepotu. ‘Iako si pao, želim te gledati. Nisam odustao od tebe i nikad neću odustati’, kaže Isus. Zato daje sakrament ispovijedi. Svećenik oprašta grijehe u sili Duha Svetoga”, rekao je o. Krasicki. Podsjetio je kako su se Židovi bili pobunili protiv Boga i počeli kukati pa su pitali Mojsija zašto ih je izveo iz Egipta gdje su imali pune lonce hrane, a u pustinji nemaju ničega. Onda su zmije počele gristi Izraelce. O. Krasicki je istaknuo da Bog „daje snagu svima nama da možemo hodati po zmijama”. „Mojsije je otišao Bogu i pitao što treba učiniti. Bog mu je rekao: ‘Uzmi štap, stavi na taj štap mjedenu zmiju i svatko tko će gledati taj štap, tu zmiju, taj će ozdraviti’. Kad bi nas napalo puno zmija, mi bismo gledali dolje u zmije, da ih izbjegnemo jer su otrovne. A Mojsije kaže, ‘Gledajte u zmiju, gore. Nemojte gledati dolje’. Ako te ujedaju zmije tijekom tvog hoda kroz ovaj svijet, nemoj gledati pod noge. Gledaj gore. Gledaj Isusov križ, njegovo srce. Gledajmo nebo, Krista raspetoga. Budi s Isusom. Gledajmo njegovu ljepotu. On želi da ga gledamo”, poručio je o. Krasicki.
Događaj su organizirali Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru i katedralna župa sv. Stošije.