Korizmena duhovna obnova u Kelkheimu
Korizmena duhovna obnova u Kelkheimu
Kelkheim
Kelkheim, (IKA) – U Hrvatskoj katoličkoj župi Main/Taunus/Hochtaunus od 9. do 13. ožujka održana je korizmena duhovna obnova s temom “Pred otajstvom križa”. Voditeljica obnove bila je s. Marta Škorić, školska sestra franjevka. Ovogodišnja korizmena duhovna obnova počela je u četvrtak 9. ožujka u crkvi Sv. Dionizija u Kelkheimu, molitvom krunice i kratkim razmišljanjima s. Marte. Nastavilo se slavljem mise i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Meditacije tijekom klanjanja predvodila je voditeljica duhovne obnove, kao i sutradan, u petak 10. ožujka, postaje križnoga puta kada su se vjernici okupili na pobožnosti koja je imala za temu patnje milosrdnog Isusa.
U subotu 11. ožujka krizmanici župe imali su svoj susret i priliku upoznati s. Martu, koja je govorila o pomirenju s Bogom, ali i o pomirenju s bližnjima i na kraju samim sobom. Nakon toga okupili su se roditelji prvopričesnika i krizmanika na susret i predavanje o obitelji pred otajstvom križa. Župnik fra Marinko Vukman na početku susreta predstavio je voditeljicu s. Martu koja djeluje u Zadru i već godinama vodi duhovne obnove u domovini.
Govorila je o križu Isusovu i o vlastitom križu. “Samo preko križa mi možemo doživjeti spasenje. Križ nije kraj i to upravo slavimo sada u vrijeme korizme. Jer korizma je vrijeme koje nam Crkva daje da se preispitamo”, rekla je. “Kršćanstvo nije religija praznoga križa. Na tom križu netko postoji: Isus, a počesto smo to i mi”, istaknula je. No, u svome životu čovjek nosi često nepotrebne križeve, a nekada i sam sebi stvara križ, objasnila je voditeljica obnove. Na pitanje koji su križevi ljudskog života, otkrivala je roditeljima kako nema ništa ljepšeg od križa nositi svoju obitelj. Ali se nažalost često obitelj svede samo na materijalni aspekt. Nadalje zna jedan od tih križeva biti pitanje kakvi smo mi kao ljudi. Potaknula je okupljene da uvijek preispituju sebe umjesto svoju djecu, jer djeca na kraju ipak većinom budu kao svoji roditelji.
Na drugu korizmenu nedjelju, 12. ožujka, nastavila se duhovna obnova slavljem mise koju je predvodio župnik fra Marinko. U razmišljanju s. Marta govorila je o nesigurnosti koja je pratila mnoge kada su iz domovine krenuli u nepoznato, bez nade kao i Abraham. “Krenuli su s Bogom, a s kime mi krećemo na svoj put”, pitala je. Poći na put je životna drama, ali Bog na razne načine planira svoj put spasenja za čitavo čovječanstvo i polazi na put s čovjekom, kao s Abrahamom. “Ovo evanđelje preobraženja želi nam u startu pokazati kakav Bog uistinu jest i želi nam pokazati da se i mi možemo promijeniti”, rekla je s. Marta. Poruka preobraženja nema za cilj preobraziti Isusa, jer je Isus Bog i došao je spasiti čovjeka. “Preobraženje je imalo za cilj preobraziti učenike, tj. nas. Potiče nas da svoj mir ne vežemo uz ovu tvrdu zemlju, da se do kraja ne osiguramo, nego da upremo pogled u Njega, koji je jedini život i jedina sigurnost”, pojasnila je.
U večernjim satima framaši su imali svoj redoviti susret, koji je animirala s. Marta s predavanjem “S Franjom i Klarom pred križem”.
Susret je počeo molitvom Franjevačke mladeži i pjesmom, a nastavio se kratkim izlaganjem o sv. Franji i sv. Klari, kako su u svakidašnjem životu prihvaćali svoje križeve, gledajući na Krista. U grupnom radu bile su izložene crtice iz njihova života, koje nama danas lijepo zvuče, ali ako gledaju život svoga vremena to je bio veliki križ. Nakon toga su mladi framaši kroz pitanja razmišljali o svome križu gledajući svoje franjevačke uzore.
Na završetku duhovne obnove bio je susret 50+ s temom: „Opraštajući liječiš sebe i druge”. Voditeljica s. Marta istaknula je da je opraštanje teško i da je to proces u životu svakoga čovjeka i društva. Prvo se osvrnula na pojam i nakon toga je pokušala izložiti kako se oprašta u Svetom pismu, potkrijepivši to s dva primjera: protoevanđelje o Kajinu i Abelu, gdje je naglasak na Božjem praštanju i milosrđu i dio iz poslanice Kološanima koji poučava kako moralne vrijednosti svakoga čovjeka, ako su gledane u kršćanskom svjetlu, postaju svjetlost u životu i donose čovjeku mir. Susret je završio živom raspravom i zahvalnom molitvom.